Nedostatak radnika sve više i sve češće pogađa zemlje Balkana. Ispočetka se tek nekoliko privrednih sektora suočavalo sa tim problemima, a kako vrijeme prolazi lista se povećava, piše Al Jazeera.
Nakon objave nove njemačke koalicione vlade da svake godine iz inostranstva želi privući po 400.000 novih kvalifikovanih radnika, kako bi riješila problem demografske neravnoteže i nedostatak radnika u ključnim sektorima, problem zemalja našega regiona se usložnjava.
Čak bi mogao usporiti privredni oporavak nakon pandemije.
Prva je reagovala Hrvatska, čije domaće tržište rada ne može ni brojčano ni strukturno odgovoriti na sve potrebe. Bitno im je dodatno ubrzati i pojednostaviti postupak odobravanja dozvola za zapošljavanje radnika iz trećih zemalja. Od prošle godine su ukinuli kvote za strane radnike. Naime, uveden je postupak testa tržišta rada koji je zamijenio zastarjeli kvotni sistem.
– Na početku ove godine preduzetnici putem HZZ-a traže više od 200.000 radnika. Procjenjujemo kako se potražnja u ovoj neće značajnije promijeniti u odnosu na 2021. i nastavit će rasti, a najtraženiji će biti radnici u građevini, turizmu i ugostiteljstvu, IT i prerađivačkoj industriji. Proizvodne firme u nedostatku radne snage traže podugovarače u zemljama regije, a najviše iz Bosne i Hercegovine, Makedonije, Srbije i Albanije, jer za sada su tamo povoljniji uvjeti, no i tamo su kapaciteti radne snage već pri kraju i taj bazen se lagano smanjuje – poručuju iz Hrvatske privredne komore.
Dozvole za strane radnike
Nedostatak radnika i dugotrajne procedure će, po njima, uz daljnji rast troškova sirovina i energije, biti najveća prijetnja izvršenju planova mnogih poduzetnika. Istraživanje tržišta rada i pronalazak adekvatnih radnika traje oko dva mjeseca, a onda isto toliko i administrativne procedure za dobijanje dozvola za strane radnike.
Za prerađivačku industriju, izuzetak od testa tržišta rada, odnosi se na kvalifikacije poput zavarivača, elektroinstalatera, montera metalnih konstrukcija, bravara ili elektromontera i temelji se na podacima iz prošlog vremena. Nedostatak ovog modela je to što se s prevelikom vremenskom pauzom uzimaju u obzir promjene na tržištu rada, te ne razmatra zahtjeve digitalne i zelene transformacije koji će još više razotkriti strukturne probleme tržišta rada.
– Hrvatska građevinska operativa trenutno raspolaže s oko 100.000 radnika, što nije dovoljno. S nedostatkom kvalifikovanih radnika na domaćem tržištu rada u sektoru građevinarstva suočavamo se već nekoliko godina, od kad je počeo rast u ovom segmentu ekonomije, a pandemija je samo otežala i poskupila uvoz radne snage te usporila uobičajene kanale dolaska i odlaska radnika. Taj problem kompanije su rješavale uvozom stranih radnika iz zemalja izvan EU. Koliko je taj problem izražen, vidljivo je i iz podatka da je u 2021. izdano gotovo 29.000 pozitivnih mišljenja HZZ-a za boravak i rad stranih radnika, 2020. godini uvezeno oko 28 hiljada građevinskih radnika što je preko 80 odsto odobrene kvote za uvoz radnika. U 2019. godini uvezeno je preko 23.000 građevinskih radnika, a u 2018. je potrošena ukupna kvota – objašnjavaju kontinuitet problema iz HGK.
Sektori ugostiteljstva i turizma su poseban problem i nedostatak kvalifikovane radne snage, slično kao i u građevinarstvu, pogađa cijeli region. Migracije radne snage između zemalja regiona su sve veće.
Dobri uslovi rada
– Prošle godine sam preko agencije otišao raditi u Istru, 700 kilometara od kuće. U hotelskom kompleksu sam radio u lobby baru, pa po restoranima. Sve što mi kažu i bilo mi je super, pošto imaju više radnih mjesta. Od apserviranja, pomoćnog konobara, preko glavnog, barmera… U zavisnosti kako se pokažeš, dobijaš i bolje mjesto za rad – kaže Irnel Dautović, konobar iz centralne Bosne koji je već dobio predugovor za narednu sezonu.
– Da, dobio sam predugovor još prije Nove godine. U aprilu ili maju počinjem sa novim šestomjesečnim ugovorom uz mogućnost produženja. Poslodavci su korektni, jer pored smještaja u apartmanu i hrane, imamo i zdravstvenu zaštitu, a plata je više nego dupla prosječna u Bosni, plus bakšiš – navodi Dautović uz napomenu da se ne misli vraćati, ali ni ići dalje prema Zapadnoj Evropi zbog nedovoljnog poznavanja stranih jezika.
U Istri viđa dosta Bosanaca, Srbijanaca, Makedonaca koji pored ugostiteljstva rade i na građevini. Pitanje je ko će pokriti njihova matična tržišta rada? Zarade i uslovi rada, mogućnost rada tokom cijele godine, neprijavljivanje minimalca kao osnove obračuna doprinosa su najčešći razlozi za odlazak ugostiteljskih radnika iz BiH.
– Što se tiče kvalitetne radne snage i tu je problem, što mi tražimo od Ministarstva tgovine i turizma RS, da insistiraju na poštovanju zakona koji su oni donijeli, a koji kaže da u restoranima i hotelima mogu da rade radnici koji imaju završenu ugostiteljsku školu, tako dobijamo kvalitet. Zašto su dopustili da se turizmom i ugostiteljstvom mogu baviti svi? Sa druge strane, mi iz tog sektora ne možemo da radimo u apotekama, da budemo pravnici, vozači kamiona ili zubari – smatra Željko Tatić, predsjednik Udruženja radnika ugostiteljstva i turizma u RS i kordinator edukativnog centra za turizam i ugostiteljstvo u BiH.
‘Nema strategije’
Ima i mišljenja da odlasci konobara nisu nikakva novina i da je to višedecenijska praksa.
– Ja slušam tu priču već 40 godina. Svako ima pravo ići gdje mu je bolje. Do poslodavaca je, da u vrijeme sezone stimulišu svoje radnike da ne idu, a oni to ne rade dovoljno. Pa ipak mislim da nije takva kriza, jer poslodavci pretjeruju. Dobro je da dođu i radnici iz inostranstva – stava je Amir Hadžić, predsjednik Uduženja hotelijera i restoratera BiH.
No, pitanje dozvola za te strane radnike ne želi komentarisati. Ostavlja to državi, kao i izradu strategije turizma, čije nepostojanje posebno aspostrofira.
– Broj stranih radnika i pitanje dozvola nije naša stvar, nego inspekcijskih službi. Mi nemamo strategije za razvoj ovih uslužnih sektora. Najbolje bi bilo zdravstvo, ugostitetljstvo i turizam izdvojiti od politike. Turizam je u cijeloj državi na drugom mjestu po uspješnosti od svih privrednih grana. U Unsko-sanskom, Hercegovačko-neretvanskom kantonu, Trebinju, Jahorini na prvom mjestu – žali se Hadžić.
Po podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore na dan 30.09.2021. izdato je 9.824 dozvole za boravak i rad stranaca u Crnoj Gori. Od tog broja najveći broj strane radne snage angažovan je u okviru građevinarstva (34,5 odsto), usluge smještaja i ishrane (22,3 odsto), ostalih uslužnih djelatnosti (18,1 odsto), trgovine (5,8 odsto), poljoprivrede i prerađivačke industrije (5,6 odsto).
– Deficit kadrova sa odgovarajućim znanjima i vještinama prisutan je u skoro svim sektorima privrede, a najizraženiji je u turizmu, građevinarstvu, ICT-u, poljoprivredi, saobraćaju, te pojedinim oblastima prerađivačke industrije. Da bi „odradili” sezonu, poslodavci u turizmu, građevinarstvu, trgovini i poljoprivredi angažuju radnike iz drugih zemalja regiona. Područje ili opština, koja najviše u toku turističke sezone angažuje nerezidentnih lica je Budva iz oblasti turizma i trgovine, a Podgorica iz oblasti građevinarstva i poljoprivrede – smatraju u Privrednoj komori Crne Gore.
Deficitarna zanimanja
Najnovijih podataka za Srbiju nema, pa se barata podacima iz 2020.godine kada je odobreno 12.931 dozvola za rad i to nakon što je godinama unazad ta brojka varirala između 1.500-2.000 dozvola radnicima-strancima. Upravo te godine započela je praksa da strani radnici pribavljaju dozvole još dok se nalaze u svojim zemljama, a po dolasku u Srbiju odmah mogu početi raditi. I u toj zemlji su deficitarna zanimanja zanatlije, kuvari, pa i radnici iz oblasti njege i ljepote.
U svim zemljama regiona se trenutno potrebnim kvalifikovanim radnicima obećavaju i nude neuporedivo bolji uslovi nego nekoliko godina unazad. Sve to poskupljuje cijenu roba i usluga, te na neki način stimuliše inflaciju.
Bitka za radnika je počela i za sada čitamo i gledamo priče o radnicima iz Kine, Turske, Azerbejdžana, Nepala, Vijetnama…
