Predsjednik Recep Tayyip Erdogan riskira da gurne tursku ekonomiju u ekonomski kolaps sličan onome viđenom u Latinskoj Americi pod populističkim režimima, prema analizi Ashmore Group Plc koju prenosi američki Bloomberg.
Iako je više diversifikovana od ekonomije Venecuele koje je ovisna o nafti, Turska je trenutno na veoma sličnom putu političkih smjernica koje će vjerovatno dovesti do sloma, kažu iz ove kompanije koja upravlja imovinom vrijednom 85 milijardi dolara u zemljama u razvoju.
Kontrola kapitala, nacionalizacija i druge politike dizajnirane da spriječe privatnike da zaštite svoju imovinu, dok se makroekonomski ambijent pogoršava, su sljedeći “logični koraci” koji će uslijediti u Turskoj, rekao je Jan Dehn, šef analitike Ashmora iz Londona.
Njegovi komentari uslijedili su nakon što je Erdogan potresao tržište tako što je smijenio guvernera Centralne banke Turske Murata Cetinkayu.
“Problem je što zaokret ka dobrim politikama ima velike političke troškove”, kazao je Dehn. “Što se duže odgađa, veći će biti trškovi. Zbog toga političari koji krenu tim putem rijeko promjene taktiku i skoro uvijek završe u krizi”.
Turski zvaničnici više puta su negirali bilo kakav plan da nametnu kontrolu kapitala i kazali da će se držati principa slobodnog tržišta.
Erdogan je rekao da postoji potreba za “kompletnom revizijom” turske Centralne banke, kriveći Cetinkayu za neuspjeh da komunicira sa tržištem i nesposobnost da potakne povjerenje.
Turska lira u srijedu je oslabila za 0,3 posto protiv dolara, čime je njena vrijednost ove godine ukupno opala za 8 posto, što je drugi najveći pad među zemljama u razvoju.
Ovo je Dehnov opis mogućih dešavanja:
- Loše ekonomske politike počinju izazivat političke troškove
- Umjesto da se posveti uzroku temeljnog ekonomskog problema, vlada odlučuje napasti simptome problema, kao što su inflacija, sporiji rast, slabija valuta i usporavanje ulaganja
- Stvarni problemi u međuvremenu se ignorišu i pogoršavaju. Oni uključuju loše monetarne politike, rastući intervencionizam, neuspjeh u razvijanju lokalnih finansijskih tržišta, pretjerano niske stope štednje i loše vanjske politike
- Vlada također okrivljuje druge grupe umjesto sebe, jer to djeluje politički, ali to dovodi do toga da su investitori i kompanije još više zabrinuti, jer će Erdoganu trebati sve više žrtvenih jaraca dok se ekonomija pogoršava
- Kako se ekonomski izgledi pogoršavaju, investitori i kompanije počinju poduzimati mjere kako bi odbranili svoje bogatstvo i egzistenciju. To rezultira bijegom kapitala, smanjenjem ulaganja i drugim strategijama zaštite
- Vlada počinje kriviti privatni sektor za loše rezultate, poduzimajući mjere kako bi spriječila njihove obrambene akcije. Počinje kontrola kapitala, nacionalizacija, prisilna konverzija ugovora
- Naposljetku, vlada nema finansiranja, rasta, budućnosti i pada u krizu
