Većina nas misli da su lideri oni pametni ljudi koji ne mogu da pogriješe i koji će automatski biti uspješni u budućnosti.
U našim umovima je uobičajena zabluda da lideri ne mogu učiniti ništa loše, ali to uopšte nije slučaj. Pošteno je reći da su lideri generalno pametni ljudi koji imaju prednost u odnosu na druge, ali ne donose uvijek sve ispravne odluke.
Istina je da lideri, koji su obično prirodno inteligentni, takođe donose loše odluke kao i svi drugi s vremena na vrijeme. U nastavku se nalaze pet nesvjesnih načina na koje lideri sabotiraju svoj uspjeh.
- Oni su perfekcionisti i previše misle
Lideri sabotiraju svoj uspjeh težnjom ka savršenstvu i pretjeranim razmišljanjem. Žele da sve bude savršeno. Također, mnogi lideri od početka imaju na umu da ako žele da budu uspješni ili žele da ostanu na vrhu, moraju da budu savršeni.
Sada, iako je donekle tačno da morate biti bolji od prosjeka da biste ostali na vrhu, ponekad lideri preuzmu previše i na kraju sabotiraju svoj uspjeh. Također mogu osjetiti pritisak da stvore čuda kako bi održali svoje poslovanje dinamičnim.
Ovo samoočekivanje dovodi do napetosti u odnosima sa ljudima zbog njihovog “superiornog” stava. Često se ne prilagođavaju verbalnim i neverbalnim signalima koje im drugi daju kako bi ukazali na to da se ne osjećaju poštovano.
- Misle da sve znaju
Jedna od najgorih stvari koje čovjek može da pomisli je da sve zna. Ovo igra ogromnu ulogu u tome zašto mnogi lideri ne uspijevaju, jer razvijaju način razmišljanja koji najbolje poznaju i ne mogu se ni u čemu ispraviti. Kada osoba počne da razmišlja na taj način, ona prestaje da uči i razvija nove vještine koje bi mu pomogle u budućnosti, ali i da evoluiraju u još bolju osobu.
Lako im je da se zaglave na putu, a vremenom zarđaju i zaostaju za novim razvojem u svojoj oblasti. S druge strane, kada lideri misle da sve znaju, mogu prestati da rade na sebi i postanu lijeni. Lideri koji ne uspiju dalje da razviju svoje vještine na kraju će zaostati za drugima koji su u početku bili manje talentovani, ali su proveli više vremena da se razvijaju.
- Prestaju da rizikuju
Kada lideri dođu do određene tačke u svom životu, mnogi od njih prestaju da rizikuju. Oni mogu vjerovati da zato što ono što su uvijek radili dobro funkcioniše, nema potrebe da mijenjaju stvari. Zbog toga ostaju zaglavljeni na istoj tački i ne rastu. Uvijek čujemo da veći rizik znači veću nagradu – lideri moraju to zapamtiti ako žele da vide dugoročan uspjeh.
- Ne uključuju zaposlene u donošenje odluka
Jedna od najvećih mana koja se vidi kod lidera je nepovjerenje u svoje zaposlene i neuključivanje zaposlenih u njihov proces donošenja odluka. Ovo je jedna od najgorih stvari koje lider može da uradi, jer kada uključite zaposlene u proces donošenja odluka, oni dijele mnogo različitih ideja kroz koje možete donijeti bolje odluke.
Opet, mnogi lideri imaju jak ego i ne vjeruju da im treba tuđi doprinos, posebno od svojih zaposlenih. Ovo pretjerano samopouzdanje zapravo može biti prepreka za njih i za kompaniju u cjelini.
- Osjećaju da imaju pravo
Oni koji misle da zaslužuju posebne privilegije i tretman često već imaju značajnu prednost, bilo da je u pitanju inteligencija, bogatstvo ili društveni status. Ljudi sa pravom imaju tendenciju da sjede i čekaju da im dođe uspjeh umjesto da ulažu naporan rad koji je potreban da bi do toga stigli.
Imaju ovakav način razmišljanja da zato što su lideri zaslužuju uspjeh i ne moraju da ulažu mnogo truda da bi postigli taj uspjeh – i na kraju ga sabotiraju.
Izvor: BIZLife
