Najbolje je kad se sjedne, da se vidi kako ja to radim. Navikao sam, ne znam da objasnim, kaže Zoran Simić
Zorana Simića (23), mladića iz Modriče, bolest zbog koje je izgubio vid nije spriječila da radi posao koji voli, jer popravlja bicikle mušterijama iz ovog grada u Bosni i Hercegovini i okolnih opština.
Ekipi Anadolu Agency (AA), u svojoj radionici u porodičnoj kući u naselju Modričko polje 5, ispričao je da se ovim poslom bavi više od tri i po godine.
“To mi je ljubav još od malih nogu, volio sam bicikla, vozio sam još dok sam bolje vidio, sebi servisirao, kao i svojim prijateljima”, kaže Zoran Simić.
Naglasio je da je ovaj posao napravio iz ljubavi prema biciklima, jer ih je uvijek volio i uvijek su ga zanimali. Često ga, kaže, pitaju kako uspijeva popraviti bicikl, ali ne zna kako bi to objasnio.
“Najbolje je kad se sjedne, da se vidi kako ja to radim. Navikao sam, ne znam da objasnim. Nema kvara koji ne mogu da riješim. Nije mi se još desilo da nešto ne mogu da uradim sam, svojim rukama”, rekao je on i dodao da se oslanja na čulo sluha i dodira.
Govoreći o gubitku vida, kazao je da je u pitanju urođena bolest retinopatija pigmentosa.
“Prije sam vidio malo bolje, pa mi je vremenom slabio vid. Od 15. do 18. godine, tokom srednje škole mi je znatno oslabio vid i sad vidim svega dva do tri posto”, kaže Zoran.
Teško mu je, ali navikao se na život i rad bez vida.
