Traženje zlata svake godine sve više dobiva na popularnosti na Novom Zelandu, ali amateri koji traže brzu zaradu mogu oštetiti okoliš, piše Guardian.
“Većina ovih kauboja misli da će im zlato samo skočiti u ruke. Ali nemaju nikakvo znanje ni osjećaj za rudarstvo”, kaže bivši policijski detektiv Jackie Adams.
Zbog porasta cijene zlata, Adams je unajmljen da istražuje crno tržište. Njime većinom vladaju oportunisti koji se šuljaju na privatne farme i u nacionalne parkove kako bi tražili zlato, kaže.
Moderna je zlatna groznica očita na obali, gdje bogata rudarska istorija regije i raspad tradicionalnog zaposlenja privlači tražitelje iz cijele zemlje i svijeta.
Amateri su voljni pretraživati ledene potoke usred noći. Nekad su ti potoci bili puni zlata doplavljenog iz Južnih Alpa, ali i danas sakrivaju zlata u vrijednosti stotina miliona dolara.
Prva zlatna groznica
Originalna je zlatna groznica počela tokom 1860-ih te su iz nje nikla naselja poput Hokitike i Rossa. Na vrhuncu groznice Hokitika je imala 72 hotela i malo žena te je bila na glasu kao regija bezakonja.
Više od stoljeća kasnije Hokitika je još uvijek dom uspješnih trgovina sa zlatom, a moguće je i unajmiti plastične tave i lopate.
Vlasnik jedne od tih trgovina, Barry Rooney, kaže da se cijena zlata udvostručila u 15 godina koliko je vlasnik.
“Ljudi nam stalno dolaze u trgovinu kako bi prodali zlato. Znamo većinu ljudi s kojima poslujemo, ali to je još uvijek staromodno povjerenje. Ako kažu da su ga našli tu i tu, ne provjeravamo to”, kaže Rooney.
Tu u priču ulazi Adams. “Postoji veliko crno tržište”, kaže Adams. Trenutno je šest ljudi optuženo za ilegalno rudarstvo. Adams koristi satelitske slike i dojave kako bi pretraživao gusto žbunje u divljini, ponekad sam a ponekad s geologom, rendžerima ili policijom.
“Neki su bivši rudari, neki rudare samo noću a imaju normalne poslove – to su jednostavno oportunisti”, dodaje Adams.
Potrebne dozvole za rudarstvo
Javnosti je otvoreno 17 nalazišta zlata. Većina je lako dostupna te zbog toga samo zanimaju hobiste i turiste. Svagdje drugdje potrebna je dozvola za rudarstvo, a trenutno ih je izdano 400.
Adams smatra da je potomcima originalnih rudara sa zapadne obale dosta nevještih oportunista koji upadaju u industriju i uništavaju okoliš svojim nespretnim operacijama koje štete okolišu.
Mnogi su postali dobri doušnici te su odlučni braniti svoju profesiju, a zemlju zadržati za sebe i svoje porodice.
“Dobivam više dojava sa zapadne obale nego igdje drugdje u zemlji”, kaže Adams.
“Rudarstvo je ogromni dio kulture na obali te su jako ponosni na tu tradiciju. Za mnoge od tih ljudi to je cijeli njihov život, te su time školovali djecu. Nemaju vremena za ove sumnjive tipove koji dolaze, a nemam ni ja”, dodaje Adams.
