Rimski imperator Marko Aurelije vodio je svoj dnevnik misli, koje su kasnije objavljene kao „Meditacije“.
„Često sam se pitao kako da to da neki čovjek voli sebe mnogo više od ostalih, ali manje cijeni svoje sopstveno mišljenje, nego mišljenje drugih. Ako bi nam se ukazao bog, ili mudro ljudsko biće, i zabrani nam da krijemo misli, ili zamišljamo nešto a da to ne kažemo naglas, ne bismo izdržali ni jedan jedini dan. Eto toliko cijenimo mišljenja drugih – umjesto sopstvenih“, zapisano je u Meditacijama.
Šta to znači
Kako piše sajt Lifehacker, kao živim bićima, naš prioritet jeste preživljavanje. Čak i najnesebičniji i najdarežljiviji boriće se za opstanak. Tako funkcionišemo. Ipak, kada se pojavi pitanje mišljenja, prvo se okrećemo ka drugima, kao da nam trebaju vodiči. Bilo da nam se dopada ili ne, strogo nas vode tuđa uvjerenja.
Neko vas nazove „gubitnikom“ nekoliko puta i počećete da se osjećate tako, čak i da tako ne mislite o sebi.
Ako svi koje znate kažu da je neki postupak bio loš, počećete da se ubjeđujete da je onda sigurno tako, čak i ako tako ne mislite.
„Mora da griješim,“ zaključićete, „Vjerovatno nisam dovoljno pametan.“ Pazite na sebe instinktivno, ali vam nedostaje povjerenje kada je u pitanju zauzimanje za ono što mislite.
Šta možete da naučite iz svega
Uvijek budite svjesni svog mišljenja, znajte šta je vaš stav, i zbog čega je to tako. Pokušajte da primjetite kada tuđe mišljenje suviše utiče na vaše. Neka na vas utiču činjenice i informacije, a ne samo mišljenja.
Budite dobri i ljubazni, ali i ponosni na svoje jedinstveno stanovište. U redu je ako mislite drugačije: ne potoji ispravna i pogrešna oblast mišljenja. Vaš glas treba da bude jednako vrijedan i cijenjen kao i svaki drugi.
Izvor: Bizlife.rs
