Svjetlan Stanić, jedan od najbogatijih i najuspješnijih bh. biznismena, naišao je na hladan tuš prilikom pokušaja punog preuzimanja Bihaćke pivovare.
Kako smo nedavno objavili, nakon što je ljetos kupio oko polovine dionica ove pivare od porodice Ibrahimpašić za oko milion KM, isto je pokušao učiniti i s drugom polovinom.
Stanić je i za tu drugu polovinu, koja je u vlasništvu većeg broja manjih dioničara, u ponudi nudio istu cijenu po dionici, piše BiznisInfo.ba.
No, ponudu su prihvatila samo tri dioničara sa 83.976 dionica što predstavlja 3,2 posto od ukupnog broja dionica. Stanić je tako došao do ukupno oko 52 posto dionica Pivovare, ali skoro polovina i dalje nije u njegovom vlasništvu.
Zbog čega su dioničari odbili Stanićevu ponudu, nije teško zaključiti.
Naime, ova kompanija ima značajne kapacitete i perspektivu, ali je posljednjih godina njen položaj na tržištu dosta poljuljan zbog agresivne strane konkurencije koja često ne preza ni od damping, odnosno nerealno niskih cijena kako bi potukla domaće igrače i izborila što bolju poziciju na tržištu.
Kompanija je u posljednje dvije godine poslovala s gubitkom – prošle godine je minus bio oko 1,7 miliona KM, a godinu prije toga 1,6 miliona. Bihaćka pivovara će, prema svim pokazateljima, i ove godine poslovati negativno, odnosno s gubitkom.
Dakle, nije teško zaključiti zašto se porodica Ibrahimpašić odlučili prodati svoj udio i to po tako niskoj cijeni. U tom trenutku firma je gomilala gubitke i nalazila se u gotovo bezizlaznoj situaciji. Oni kao najveći diončari imali su i najveću odgovornost da nešto urade, ali su i trpjeli najveće gubitke.
Stoga se prodaja polovine vlasništva za milion KM čini kao razumna odluka.
No, nakon ulaska moćne grupacije, poput one kojom upravlja Stanić, u vlasničku strukturu Pivovare, stanje se dramatično promijenilo.
Pogotovo nakon što je Stanić najavio da ima namjeru revitalizacije poslovanja ove kompanije, što uključuje i značajna finansijska ulaganja. Vjeruje se da Stanić ima kapacitet i viziju da preokrene negativni trend, povrati tržišnu poziciju pa čak i pokrene nova zapošljavanja.
To je drastično promijenilo i poziciju drugih, malih dioničara, koji sada nemaju razloga žuriti s prodajom svojih dionica, pogotovo ne po isto cijeni. Jasno je da se većini dioničara sada više isplati držati ove dionice kako bi profitirali od razvoja kompanije, ili ih pak prodali po znatno višoj cijeni.
Dakle, ulazak Stanića u vlasništvo kompanije drastično je povećao vrijednost njenih dionica.
Šta će dalje raditi
Stanić će kao većinski vlasnik sada imati mogućnost upravljanja kompanijom, ali će morati dijeliti skoro pola zarade sa drugim dioničarima.
To mu se vjerovatno neće isplatiti, pa će sigurno pokušati doći i do ostalih dionica. No, da bi to učinio, morat će ponuditi znatno veću cijenu.
