Zapadne zemlje koje se žele diverzificirati od kineske dominacije u bakru mogle bi odgoditi energetsku tranziciju osim povećanja troškova, dok bi njena potpuna zamjena bila „neizvediva“, prema Woodu Mackenzieju.
Kina je vodeća u svijetu u ključnim segmentima lanca opskrbe bakrom, s kritičnim metalom koji služi kao važna komponenta u novim tehnologijama kao što su obnovljivi izvori energije, skladištenje energije i električna vozila.
Dok SAD, Kanada, Australija i evropske zemlje pokušavaju potisnuti bakar u zemlji kroz subvencije i ulaganja, Wood Mackenzie upozorava da su dvostruki ciljevi dekarbonizacije i smanjene ovisnosti o Pekingu u suprotnosti jedan s drugim.
– Stotine milijardi dolara u novim kapacitetima za preradu i proizvodnju bakra bile bi potrebne da se zamijeni Kina – navodi se u izvještaju objavljenom u četvrtak iz firme za analizu podataka o prirodnim resursima, dodajući da bi potražnja za metalom mogla porasti za 75 posto na 56 miliona tona do 2050, prenosi SEEbiz.
– To bi stvorilo neučinkovitosti koje bi rezultirale znatno višim cijenama gotovih proizvoda i povećale troškove i pravovremenost energetske tranzicije – dodaje se.
Postojeći rudnici i projekti u izgradnji zadovoljit će samo 80 posto potreba za bakrom do 2030. godine, prema Međunarodnoj agenciji za energiju, što ukazuje na potencijalnu nestašicu metala.
Prema Wood Mackenzieju, većina početnog rudarenja sirovina u svijetu odvija se prvenstveno u Americi i Africi, pri čemu kineska domaća rudarska proizvodnja čini samo 8 posto globalne proizvodnje.
Iako taj udio raste bliže 20 posto nakon uračunavanja kineske prekomorske rudarske imovine, zemlja će i dalje morati osigurati dodatne zalihe kako bi zadovoljila svoje potrebe. Ostatak svijeta ima dovoljno primarnih zaliha rudnika da zadovolji trenutne potrebe, navodi se u izvještaju.
