Decenijama se politička i ekonomska politika gradila na obećanju da će ljudi živjeti bolje od prethodnih generacija.
Ali i danas, 2020. godine, mogućnosti koje dobijamo u životu uglavnom ostaju diktirane socijalno-ekonomskim okolnostima u kojima smo rođeni. To je nalaz novog izvještaja Svjetskog ekonomskog foruma, koji kaže kako većina zemalja ne uspijeva ukloniti istorijske nejednakosti koje sprečavaju ljude da iskoriste svoj puni potencijal.
U svom Globalnom indeksu socijalne mobilnosti objavljenom u ponedjeljak, WEF je otkrio da je samo nekolicina vlada – posebno onih u skandinavskim zemljama – uspjela postaviti temelje za veću socijalnu mobilnost i prosperitetniju budućnost svojih građana.
Socijalna mobilnost odnosi se na mogućnost pojedinaca, porodice ili domaćinstava da se kreću između različitih društveno-ekonomskih slojeva unutar društva.
Društveni okvir je već dugo korišten kao mjera društveno-ekonomskog napretka društva, uspoređujući ishode poput zarade neke osobe sa zaradom njenih roditelja.
No WEF-ov novi izvještaj umjesto toga gleda na uticaje politika, praksi i institucija unutar društva.
Velike razlike po državama
Danska, Norveška, Finska, Švedska i Island – slučajno neke od najsretnijih svjetskih zemalja – svrstane su u pet države sa najvećom socijalnom mobinošču, odnosno npr. mogućnosti siromašnih da postanu bogati – zahvaljujući svojim sistemima obrazovanja i zapošljavanja koji daju podršku svim građanima.
Od velikih svjetskih ekonomija Njemačka je 11, Velika Britanija je na 21. mjestu, SAD su 27, Kina 45, Indija 76…
WEF je u istraživanju uporedio 82 zemlje prema 10 stubova koje je smatrao nužnim za njegovanje socijalne mobilnosti. Oni su uključivali zdravstvo, obrazovanje, pristup tehnologiji, radne prilike, radne uslove, fer plate, socijalnu zaštitu i inkluzivne ustanove.
BiH nije obuhvaćena istraživanjem, a od zemalja regiona Slovenija je na 13. poziciji, Hrvatska je 36, Srbija 41.
