Investitori sve manje vrednuju ESG strategije na papiru, a sve više način na koji kompanije donose odluke i upravljaju rizicima, poručeno je na XXII Revicon Međunarodnom forumu o korporativnom upravljanju, održanom u Dubrovniku. U uslovima ekonomske neizvjesnosti održivost, kako su ocijenili panelisti, prestaje biti reputacijsko pitanje i postaje test kvaliteta upravljanja.
„Primjena ESG principa više nije pitanje pojedinačnih inicijativa, nego načina na koji se vodi poslovanje. Investitori očekuju da ESG prioriteti budu integrisani u upravljanje, jer upravo ta integracija utiče na pristup kapitalu i povjerenje investitora,“ rekla je Jelena Misita, izvršna direktorica Revicona. Dodala je da primjena ESG principa postaje ključni pokazatelj stabilnosti kompanija, dok tržište kapitala sve jasnije razlikuje deklarativne strategije od stvarnih upravljačkih praksi
Prof. dr. Silvije Orsag s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu istakao je da upravo periodi ekonomske neizvjesnosti pokazuju stvarnu posvećenost održivosti. „U periodima rasta svi podržavaju ESG, ali prava posvećenost vidi se u krizama. Tada kompanije odlučuju da li održivost ostaje dio strategije ili se vraća na nivo komunikacije,“ rekao je.
Panelisti su naglasili da ESG postaje relevantan tek kada utiče na konkretne poslovne odluke, uključujući investicije, upravljanje rizicima i način mjerenja uspjeha. Marko Čižmek, član Uprave Valamar Riviere, rekao je da prekretnica nastupa kad ESG više nije zaseban projekt.
„Kad ESG postane kriterij svake investicione odluke, mijenja se način razmišljanja, ne pitamo više samo koliko projekt donosi danas, nego kakav uticaj ima dugoročno,“ rekao je Čižmek.
Najveći izazovi, međutim, pojavljuju se na nivou korporativnog upravljanja. Prof. dr. Veljko Trivun s Ekonomskog fakulteta u Sarajevu upozorio je da provedbu ESG-a često usporava nejasna raspodjela odgovornosti unutar kompanija. Kao primjer naveo je Volkswagenov Dieselgate, slučaj koji je pokazao koliko skupo može biti kada nadzor zakaže.
„ESG strategije nemaju vrijednost ako ne postoji snažan nadzor i jasna odgovornost,“ rekao je Trivun, naglašavajući da transparentnost zavisi od jasno definisanih uloga uprave, nadzornih tijela i vlasnika.
U tom kontekstu otvoreno je i pitanje greenwashinga i sve prisutnijeg greenhushinga. Prema Orsagu, oba fenomena ukazuju na nedovoljnu integraciju ESG principa u stvarne procese upravljanja. „Ako kompanija mora pretjerano komunicirati ili skrivati rezultate, to obično znači da sistem još nije stabilan,“ rekao je.
Orsag je dodao da mnoge kompanije pogrešno procjenjuju vlastiti napredak jer se fokusiraju na izvještaje i pojedinačne inicijative, dok se suština upravljanja ne mijenja. „Najčešći znak stagnacije je kada ESG postoji u prezentacijama, ali ne utiče na sistem nagrađivanja, investicije ili procjenu rizika,” istakao je.
Da ESG ima šire ekonomske posljedice upozorio je prof. dr. Jasmin Hošo, direktor Tondach BH, ističući da se BiH nalazi između modela konkurentnosti zasnovanog na jeftinoj radnoj snazi i nove faze razvoja koji počiva na digitalizaciji i zelenim investicijama.
„Ova dva procesa moraju ići zajedno. Konkurentnost u narednoj deceniji zavisit će od sposobnosti da se promjene provedu sistemski,“ rekao je Hošo, dodajući da investitori sve više procjenjuju institucionalnu stabilnost, digitalnu infrastrukturu i transparentnost upravljanja.
Panelisti su zaključili da se percepcija tržišta mijenja kada investitori počnu postavljati drugačija pitanja, manje o kvartalnim rezultatima, a više o upravljanju rizicima i dugoročnoj otpornosti poslovnog modela. „To je trenutak kada ESG više nije dodatak strategiji, nego njen temelj,“ rekao je Čižmek.
„Održivo poslovanje ne počinje dokumentima, nego načinom donošenja odluka,“ zaključila je Misita, uz ocjenu da tržište kapitala danas nagrađuje transparentnost, dosljednost i dugoročno upravljanje rizicima više nego ikada ranije.