U osljednjih 10 godina svugdje u svijetu bilježi se stalan porast prodaje kupovne vode u plastičnim spremnicima ili bocama, a to prvenstveno treba zahvaliti moći reklama i trikovima proizvođača koji su uspjeli nametnuti mišljenje da je takva voda prirodnija, pa samim time i kvalitetnija.
No, nije baš tako – tvrde stručnjaci.
Naime, voda u vodovodima, odnosno ona koju točimo iz slavine nalazi se pod državnom regulacijom, stoga se njena kvaliteta često kontrolira. To se naročito odnosi na one zemlje koje se mogu ponositi velikim količinama pitke vode.
Najveći problem kod flaširane vode je nema stvarnu kontrolu. Osit toga, dolazi do tapanja toksina iz ambalaže, što šteti zdravlju.
Većina flaširanih voda prolazi neke procese prije stavljanja u bočicu – uključujući i one hemijske, kako bi imala što duži rok trajanja. U konačnici, stručnjaci tvrde da je kvalitet vode u bocama slabiji od vode sa slavine.
Osim toga, nakon što se boca s vodom otvori, ne postoji način da ostane sterilna te se mora upotrijebiti u vrlo kratkom roku, a da ne spominjemo činjenicu kako je njena cijena oko 400 puta veća nego vode iz slavine.
Uprkos trendu recikliranja, i dalje se čak trećina plastične ambalaže u svijetu i dalje ne reciklira. Tako plastične boce vode lako postaju otpad i u konačnici zagađuju planet.
