Proizvodnja namještaja u Bosni i Hercegovini bila je obustavljena jedno vrijeme tokom pandemije zbog zatvaranja maloprodajnih salona. Uprkos tome, ove kompanije nisu dobile adekvatnu pomoć države jer im formalno nije bio zabranjen rad, a mnoge od njih su se u međuvremenu bavile proizvodnjom zaštitne opreme koja je u tom periodu svima bila potrebna.
Na svu sreću, tržište se sada postepeno oporavlja a ove fabrike ponovo rade i bave se svojom osnovnom djelatnošću. Riječ je o veoma važnoj industrijskoj grani za BiH s obzirom, između ostalog, na to da je namještaj jedan od najvažnijih izvoznih proizvoda naše zemlje, a ove firme zapošljavaju veliki broj radnika.
Suvlasnici kompanije BOHA d.o.o. Zenica, Sabrija Kulovac i Harun Begagić, za BiznisInfo kažu da su optimistični da će se tržište do kraja godine u potpunosti oporaviti i vratiti na nivo prije krize. Kulovac i Begagić su za naš portal komentirali aktuelna dešavanja u kompaniji i ovoj industrijskoj grani, te izglede za budućnost.
Kompanija BOHA bila je obustavila proizvodnju namještaja tokom pandemije. Da li je proizvodnja nastavljena i u kojem kapacitetu?
– Proizvodnja namještaja je bila obustavljena kratak vremenski period za vrijeme trajanja pandemije, jer smo kao proizvođač ostali bez ijednog kupca, koji su bili primorani zatvoriti svoje maloprodajne salone.
Hvala Bogu, obustava proizvodnje nije dugo trajala te smo krajem aprila počeli ponovo sa proizvodnjom tapaciranog namještaja.
Da li se tržište oporavilo u potpunosti? Ako nije, kakve su vaše prognoze za tržište namještaja (pri čemu mislimo i na strana tržišta, s obzirom da dosta izvozite) do kraja ove godine, da li će se vratiti na nivo od prije krize?
– Tržište se nije potpuno oporavilo, ali je na dobrom putu, kako domaće tako i inostrano, mada moramo naglasiti da prema našim statistikama, brže se oporavlja domaće tržište namještaja.
Do kraja godine, ako se nastavi ovim tempom oporavka, bez daljnjih i novih restrikcija organa vlasti, tržište će se oporaviti u potpunosti i vratiti na nivo od prije krize.
Tokom pandemije okrenuli ste se proizvodnji zaštitne opreme. Da li se i dalje time bavite i postoji li još uvijek dovoljno potražnje na tržištu za tom robom?
– U periodu početka pandemije, kada je sve stalo i kada smo obustavili primarnu djelatnost, okrenuli smo se proizvodnji zaštitne opreme, jer smo bili primorani snaliziti se i raditi, mada je to više bio pozitivan psihički faktor, kako za nas tako i za naše uposlenike. Na sreću, ponovo se bavimo primarnom djelatnošću, zaštitnu opremu više ne proizvodimo.
Koliko su kompanije koje se bave proizvodnjom namještaja pogođene krizom, i koliko će tek biti, s obzirom na produžene efekte smanjene potrošnje građana u narednom period?
– Proizvođači namještaja su bili indirektno pogođeni naredbom organa vlasti, jer su svi maloprodajni saloni namještaja koji su naši kupci, bili primorani zatvoriti svoje salone, tako da nismo imali za koga proizvoditi i proizvodnja se ugasila.
Obzirom da proizvođačima namještaja nije bio zabranjen rad, samim time nismo stekli uslove za pomoć od strane vlade, te smo i na tom polju pogođeni i oštećeni.
Smatram da će situacija ići samo na bolje i da neće biti produženih negativnih efekata pandemije za proizvođače namještaja. Šteta je učinjena na samom početku, gubici obračunati i već se uveliko radi na pokrivanju gubitaka i oporavku.
Da li su vlasti u BiH poduzele dovoljno da pomognu kompanijama u ovom sektoru i šta bi trebale učiniti u narednom periodu, s obzirom da je proizvodnja namještaja privredna grana u kojoj BiH bilježi najveći vanjsko-trgovinski suficit?
– Kao što smo već ranije pomenuli, proizvođačima nije bio zabranjen rad, iako su svi bili kolateralna šteta zabrane rada maloprodajnih salona i trgovina namještajem i samim time nisu mogli ostvariti prava na pomoć države, jer je glavni uslov ostvarivanja prava na kantonalnim nivoima, zabrana rada od strane države.
O tome šta bi vlasti trebale uraditi da pomognu drvnom sektoru, kao i svim ostalim sektorima, je tema o kojoj se može pričati dugo i treba se pričati, ali mi smo davno prestali računati na državu kao partnera u razvoju i naučili oslanjati se na sebe, što je bio jedan od ključnih momenata u jeku pandemije.
Oslonili smo se na sebe, svoja znanja, iskustva i svoje uposlenike, preduzeli mjere na vrijeme za spas firme i radnih mjesta. Najbolji partner jednom poslodavcu su njegovi uposlenici sa kojima dijeli i dobro i loše.