Uspjeh je bliže nego što mislimo

0

Uspjeh je bliže nego što mislimo. Možda nas čeka već iza čoška. No, ako ga ne tražimo, nikad ga nećemo pronaći. Mnogi ljudi ne postavljaju visoke ciljeve jednostavno zato što ne vjeruju da imaju snage i mogućnosti da ih ostvare, ili zato što im izgledaju preteški i nemogući.

No, šta ako nas ta percepcija vara. Ako su oni  bliži, lakši i dostupniji nego što smo mogli i zamisliti?

Svako od nas ima drugačiju percepciju stvarnosti i drugačija očekivanja od života, koji se formiraju na osnovu naših dosadašnjih iskustava.

Dok jedni vjeruju da zaslužuju uspjeh, bogatstvo i sreću, drugi ne vjeruju da će im se dešavati dobre stvari i zadovoljavaju se prosjekom. Ovakva vjerovanja bazirana su na našim dosadašnjim iskustvima, a onda ona zaista postaju naša stvarnost.

Naprimjer, neko ko ima uvjerenje da je drugim ljudima nesimpatičan i da ga niko ne voli, ponašat će se u skladu s tim, pa onda zaista neće biti nikome simpatičan i niko ga neće voljeti. On će onda takvu reakciju drugih ljudi koristiti kao argument da je njegova početna teza bila ispravna.

Priča o slijepcima i slonu

Naša predstava stvarnosti ne mora biti, i najčešće nije, tačna. Ona zavisi od našeg iskustva, a ono je uvjek djelimično i nedovoljno da bismo sklopili cijelu sliku o nečemu. Naša uvjerenja zapravo su najčešće iskrivljena slika realnosti. To najbolje ilustruje stara indijska priča o slijepcima i slonu.

Prema toj priči, grupu slijepaca zanimalo je kako izgleda slon, pa ih je jednom neko poveo da opipaju tu životinju.

Nakon što su to učinili, jedan je rekao da je slon kao zid, drugi da je slon kao drvo, treći da je slon kao konopac, četvrti da je kao zmija, a peti da je kao koplje, naravno, sve u zavisnosti od toga koji dio slona su opipali – leđa, nogu, rep, surlu ili kljovu.

Zar svi mi to ne radimo? Na osnovu djelimičnih informacija koje imamo o nečemu donosimo sudove, formiramo uvjerenja, a onda se ponašamo u skladu s njima.

Dakle, naši ciljevi i naše odluke ne smiju biti bazirani na našim dosadašnjim uvjerenjima i predstavama, na našim dosadašnjim (ne)uspjesima i iskustvima.

Više izvora informacija

Naša uvjerenje o tome šta mi zaista možemo, koji su naši stvarni kapaciteti i mogućnosti, također ne mogu i ne smiju biti bazirani na našim dosadašnjim iskustvima. Jer onda ćemo  biti kao slijepci koji koriste svoje dosadašnje iskustvo za formiranje cijelovite slike.

Moramo imati viziju, postavljati više ciljeve, učiti, istraživati, i raditi na njihovom dostizanju – čak i onda kada smatramo da su nam ti ciljevi izvan dohvata.

Moramo koristiti što više izvora informacija, razdvojiti emocije od činjenica, i razgovarati s ljudima koji su već postigli ono čemu mi težimo.

Uspjeh će doći, možda i lakše nego što mislimo, onog trenutka kada budemo imali cjelovitu sliku naših mogućnosti, problema koji želimo da savladamo i cilja koji želimo da postignemo.

BiznisInfo.ba