Miješaju se karte na evropskom kontinentu, a nova sila zauzima poziciju
Poljska je postala nezaobilazni faktor u redefiniranju odnosa snaga u Evropi. Njen ekonomski rast profilirao ju je kao jednu od ključnih država na kontinentu.
S rekordnim ulaganjima u naoružanje Poljska postaje i vojna sila, postavljajući se kao glavni oslonac NATO-a na istoku.
Poljska će ove godine potrošiti 4,12 posto svog BDP-a na odbranu, što je dvostruko više od smjernice NATO-a od 2 posto. Ukupno je Poljska za odbranu dala oko 37 milijardi dolara.
Prošle godine je za obranu potrošila također impozantnih 3,92 posto BDP-a. Poljski budžet za 2025. uključivat će ponovo rekordan izdatak – potrošit će se ukupno 43,6 milijardi eura, najavio je premijer Donald Tusk, prenio je Index.hr.
Osim što je rat u Ukrajini simbolički prometnuo Poljsku kao zemlju na prvoj liniji odbrane zapadnih vrijednosti, natjerao ju je i na temeljnu vojnu redefiniciju, uključujući modernizaciju oružanih snaga i povećanje odbrambenih kapaciteta.
– Oni su u tom kontekstu unisoni kao društvo. Nova vlast je nastavila kontinuitet stare vlasti, jednostavno taj tempo militarizacije ide naprijed. Očito shvataju da režim u Rusiji ne preza ni od čega i ništa ne žele prepustiti slučaju, pogotovo jer su osjetili rusku, tj. sovjetsku čizmu. Naoružavaju se i druge evropske države, dosta udaljenije od Poljske, logično je da Poljska onda tu prednjači. Očito su svjesni da moraju biti spremni da se ne dogodi ono što niko ne želi – govori vanjskopolitički analitičar Denis Avdagić.
Upozorenja da je vojska prevelika
Prema stranici Global Firepower, koju se smatra pristojnim pokazateljem vojnog potencijala, Poljska ima preko 600 hiljada članova vojnog osoblja, od čega 202 hiljade aktivnih. Ima 468 letjelica, od čega 59 borbenih aviona. Ima i 612 tenkova te 45 brodova, no ne posjeduje nosače aviona.
European Security & Defence piše da se poljske oružane snage sada sastoje od 198.000 vojnika, uključujući 130.000 profesionalnih. Poljska vojska, prema ljudstvu, sada je svakako najveća u Evropi, a bivša vlast ju je htjela proširiti na 300.000 vojnika.
Neki stručnjaci upozoravaju da je vojska prevelika s obzirom na ograničenja u odgovarajućoj opremi (zauzima 22. mjesto u smislu potrošnje po vojniku). Kritičari povlače analogiju s 1939., kada je Poljska brojčano imala veliku vojsku, ali nisku borbenu učinkovitost.
Najnoviji borbeni avioni, Apachi…
Šta je Poljska konkretno nabavila? Samo ove godine potpisano je oko 150 ugovora za nabavu naoružanja. Radi se o borbenim avionima, oklopnim vozilima, tenkovima, helikopterima, haubicama i proturaketnim obrambenim sustavima iz SAD-a i Južne Koreje.
Još prije rata u Ukrajini Poljska je s SAD-om dogovorila kupovinu 32 američka borbena aviona F-35A. Oni su naručeni u januaru 2020. za 4,6 milijardi dolara.
Isporuke su planirane za razdoblje 2026. – 2030. Radi se o najnovijim borbenim avionima pete generacije koji se ističu izuzetnim sposobnostima, poput nevidljivosti za radare ili višenamjenske sposobnosti za zračne borbe.
Od Južne Koreje nabavila je 12 lakih borbenih aviona FA-50, koji joj omogućavaju da postupno ukine svoje MiG-ove 29 i Su-22 iz sovjetske ere. Vrijedi izdvojiti i nabavu dva polovna aviona Saab 340 AEW od Ujedinjenih Arapskih Emirata te bespilotnih letjelica Bayraktar TB2 koje je nabavila od Turske.
Krajem avgusta Poljska je ušla i u projekt nabavke visoko cijenjenih 96 jurišnih helikoptera AH-64E Apache. S naoružanjem to će koštati 10 milijardi eura.
Stiže i gomila tenkova
Poljska je naručila i 180 južnokorejskih tenkova K2 i 366 tenkova Abrams. Smatra se da će se zahvaljujući toj investiciji povući svi tenkovi iz sovjetske ere. Bitan projekt je i borbeno vozilo pješaštva Borsuk koje se namjerava uvesti u vojsku. Radi se o domaćem ponosu budući da Borsuk proizvodi poljska firma.
Poljska nabavlja i 486 mobilnih raketnih bacača HIMARS po okvirnoj cijeni od 10 milijardi dolara. Radi se o modernom višenamjenskom raketnom sistemu koji se odlikuje visokom mobilnošću i preciznošću, čime omogućuje napade na velikim udaljenostima.
Još 2018. Poljska je potpisala najveći ugovor o nabavi oružja u svojoj historiji, kada se sa Sjedinjenim Državama dogovorila o kupovini obrambenog raketnog sistema Patriot za 4,75 milijardi dolara.
Ovog ljeta potpisan je ugovor o izgradnji 48 lansera za zračne i raketne obrambene sustave Patriot. Ovi lanseri M903 proizvodit će se u poljskoj željezari i očekuje se da će biti isporučeni poljskoj vojsci između 2027. i 2029. godine.
Osim ovog oružja Poljska je nabavila i stotine raketa zrak-zrak od SAD-a, kao i samohodne haubice K9 Thunder. Dio ih je isporučen, a ukupno će ih biti 672. Radi se o južnokorejskom proizvodu koji se smatra izuzetno učinkovitim i ključnim za strateške udare na velikim udaljenostima.
Poljska naručuje i mobilne raketne bacače K239 Chunmoo, oko 300 komada. I ovdje je riječ o južnokorejskom višenamjenskom raketnom sistemu, sposobnom za lansiranje raznih vrsta raketa, uključujući projektile velike preciznosti na udaljenostima do 300 km.
“Medeni mjesec za Evropu je završio”
Avdagića pitamo detaljnije oko ciljeva ovakvog naoružanja.
– Znamo da u Poljskoj nema težnji prema susjedima ili želje da se teritorijalno širi ili negira postojanje druge zemlje, ovo je isključivo iz potrebe odvraćanja. To je cijena koju plaćaju kako bi odvratili nekog od pomisli da ih napadne. Moramo znati da je medeni mjesec za Evropu završio.
Njima je jasno da je bolje biti siguran nego nešto riskirati. Mi smo u velikoj fazi nesigurnosti. Ruski režim ne odustaje, broj njihovih žrtava premašuje žrtve tokom sukoba Sovjetskog Saveza i Afganistana. Puno toga nije normalno, od negiranja postojanja Ukrajine pa nadalje. Čini se i da rusko društvo dijeli te stavove s režimom koji stalno govori da je Rusija u Ukrajini u ratu protiv NATO-a, što znači i Evropske unije – rekao je.
Dodaje da su Poljaci shvatili da nemaju izbora.
– Čuli smo otvoreno da bi njihov teritorij mogao biti iduća meta. Ne samo da se sad naoružavaju nego su i dobro percipirali da će se trebati naoružati, pa mi sad dobro vidimo da su neka oružja naručili prije rata u Ukrajini. Računali su i na vrijeme obuke, vidimo sada koliko je ono važno i na primjeru Rafalea i Hrvatske, vidimo koliko je teško prijeći na napredne tehnologije – govori.
