Švicarska kompanija Albiro donijela je odluku o zatvaranju fabrike u Užicu, zbog čega će više od 70 radnika, uglavnom žena, ostati bez posla krajem godine. Riječ je o firmi koja je prije pet godina kupila nekadašnje tekstilno preduzeće “Kadinjača”, ali uprkos ulaganjima i pokušajima opstanka – poslovanje se gasi.
Odluka o likvidaciji
Kako je zaposlenima saopšteno sredinom decembra, fabrika prestaje s radom 31. decembra 2025. godine, a pokreće se postupak likvidacije. Informaciju je radnicima prenijela direktorica Milomirka Novaković, koja je imenovana i za likvidacionog upravnika.
Albiro d.o.o. Užice osnovala je istoimena švicarska kompanija koja proizvodi radnu i zaštitnu odjeću za tržišta Švicarske, Austrije i Evropske unije. Proizvodnja u Užicu počela je početkom 2021. godine, nakon što je kupljena nekadašnja konfekcija “Kadinjača”.
Fabrika s dugom tradicijom
“Kadinjača” je osnovana još 1945. godine, a kao društveno preduzeće poslovala je do 2003. godine. Nakon privatizacije i višegodišnjih problema, firma je završila u likvidaciji, da bi je potom preuzela švicarska kompanija Albiro.
Dolazak švicarskog investitora tada je dočekan s optimizmom – gradske vlasti su organizovale prijem za vlasnika Benedikta Švajharta i najavile podršku razvoju pogona.
“Nema tržišta, nema posla”
Međutim, prema dokumentima do kojih je došao lokalni portal Ozon press, uprava kompanije u Švicarskoj donijela je odluku da se pogon u Užicu zatvori zbog neodrživog poslovanja.
Predsjednik gradskog sindikata Sloga, Glišo Vidović, kaže da je ključni problem bio nedostatak tržišta, ali i loše upravljanje iz centrale kompanije.
– Fabrika se zatvara jer nije imala plasman proizvoda. Radnice su jedva preživljavale, ulaganja su izostala, a menadžment u Švicarskoj nije imao dobar pristup tržištu – rekao je Vidović.
Dodaje da su radnice ostavljene same sebi, te da će dio njih pokušati pronaći posao u drugim krojačkim radionicama, dok će ostale završiti na birou.
Radnice šokirane: “Nismo očekivale ovakav kraj”
Suzana Jugović, radnica i članica sindikalnog odbora, kaže da je vijest o zatvaranju fabrike izazvala šok među zaposlenima.
– Mnoge radnice imaju još dvije ili tri godine do penzije. Radilo se u smjenama, često i vikendom, prekovremeni sati nisu uvijek plaćani, a neke radnice koje su otišle u penziju još čekaju otpremnine – navodi ona.
Dodaje da su plate bile minimalne, a posljednja isplaćena iznosila je oko 62.000 dinara.
“Nismo uzeli ni dinar”
Direktorica Milomirka Novaković navodi da firma više nije mogla opstati zbog kombinacije nepovoljnih okolnosti:
- rasta minimalne zarade
- inflacije
- fiksnog kursa eura
- nestabilnog tržišta
- niske produktivnosti
- čestih bolovanja
– Bez obzira na sve, vlasnici nisu uzeli ni dinar iz firme. Naprotiv, uložili su velika sredstva, nisu koristili državne subvencije i redovno su isplaćivali plate, poreze i doprinose. Ali više nije bilo moguće nastaviti – kazala je Novaković.
Dodaje da će se postupak likvidacije voditi u skladu sa zakonom, ali da radnici, prema važećim propisima, nemaju pravo na otpremnine u slučaju likvidacije.
“Borili smo se koliko smo mogli”
Direktorica ističe da je Albiro poštovao sva prava radnika, da je firma imala uveden ISO standard i bila jedina tekstilna kompanija u regionu uključena u dualno obrazovanje.
– Da bi fabrika opstala, bio je potreban mjesečni promet od 80.000 do 90.000 eura, a mi smo radili s upola manjim iznosima. Borili smo se koliko smo mogli, ali to jednostavno nije bilo dovoljno – zaključila je Novaković.
