Direktor odjela ekonomskih istraživanja Addiko banke Hrvoje Stojić za BiznisInfo je govorio o očekivanom ekonomskom rastu, problemima i šansama bh. privrede te ukazao na to šta bi trebalo učiniti da BiH privuče više stranih investicija.
U BiH se u periodu od 2019. do 2021. godine očekuje nastavak ekonomskog rasta po prosječnim stopama od 3,6 odsto na godišnjem nivou, pod pretpostavkom nastavka stabilnog eksternog okruženja u srednjoročnom vremenskom okviru, navodi se u dokumentu „Outlook perspectives” Direkcije za ekonomsko planiranje BiH.
Da li su ove procjene realne?
Prognoze glavnih rejting agencija te analitičara Addiko Bank su neznatno niže, odnosno nema značajnih odstupanja. Za stabilnost eksternog okruženja ključna su pitanja globalnih trgovinskih ratova, politička situacija u Italiji te Brexit. Prema aktualnim očekivanjima tržišta i analitičara, podizanje referentne kamatne stopa Europske centralne banke nije na vidiku bar do kraja 2019. godine. A ni tada ne očekujemo nagli rast kamata, što bi trebalo osigurati izuzetno povoljne uvjete financiranja i u narednim godinama.
U 2019. očekujemo blago ubrzanje rasta BDP-a sa 3,1% u 2018. temeljem ubrzanja rasta investicija, industrijske proizvodnje te i dalje relativno visoke stope rasta izvoza. Za oporavak investicija, odnosno pozitivna iznenađenja u tom području potrebno je relativno brzo formirati novu vladu te nastaviti sa reformama istaknutim u proljetnim preporukama Europske komisije.
Prije svega misli se na kreiranje fiskalnog prostora za javne investicije, obuzdavanje potrošnje na različita “prava”, odnosno privilegije, smanjenej poreznog opterećenja te pojednostavljenje i harmonizaciju procedura za registraciju poduzeća između eniteta.
Hrvoje Stojić
Tokom prethodnih nekoliko godina osnovni problem bh. privrednika bio je nelikvidnost i u BiH se još uvijek, generalno, ne može govoriti o dobroj naplati kredita. Koliko je ovaj problem sada izražen?
Udio nenaplativih kredita u Bosni i Hercegovini je u padu ali je i dalje među najvišima u regiji. Njegovo daljnje smanjenje je nužno u smislu daljnjeg obaranja troška rizika za bankarski sistem u cjelini, što je također jedan od preduvjeta za daljnji pad kamatnih stopa u ekonomiji. U tom smislu trebalo bi provesti liberalizaciju poreznog sistema u domeni poreza na dobit, poreza na dividendu te poreza na kapitalnu dobit (za fizičke osobe) u korist investitora u kapital u malim i srednje velikim poduzećima.
Zasigurno bi trebalo predložiti jasne, nedvosmislene kriterije za otpis duga (npr. za neplaćeni dug najmanje 180 dana, bez značajnih vrijednosnih kolaterala, do određenog postotka procijenjene vrijednosti zaloga ako isti postoji, odluku potvrđuje Uprava kreditne institucije, itd.) unaprijed jasne svim stranama, da se odnose na sve vrste plasmana i na sve izvansudske okvire nagodbe vjerovnika i dužnika, uključujući i bilateralne kada je riječ o nepovezanim osobama.
Ima i pozitivnih pokazatelja ekonomskih kretanja. Jedan od njih je stalni rast izvoza. Imamo sve više kompanija koje uspješno rade u BiH i inostranstvu. Istovremeno, izvoznici se žale da nedostatak podrške države i poticaja umanjuje njihovu konkurentnost. Šta bi se tu moglo učiniti?
Za poboljšanje konkurentnosti potrebna je sinergija reformi u nekoliko područja, a to su rasterećenje privatnih poduzeća kroz poreze i druga davanja iz plaće, uključujući širenje porezne baze, zatim penzioni sistem, obrazovni sistem i daljnja fleksibilizacija tržišta rada.
U tom smislu dakako veseli nedavna odluka o smanjenju doprinosa za socijalno osiguranje s 41,5% na 33%, što je i dalje visok nivo i trebalo bi ga srednjoročno smanjiti. Općenito bi trebalo smanjiti poreze odnosno davanja na dohodak te eventualni manjak kompenzirati širenjem porezne baze (npr. ukidanjem brojnih poreznih izuzeća) te djelomičnu supstituciju indirektnim porezima (npr. porez na nekretnine, pogotovo one koja nije u upotrebi, “zeleni” porezi).
Cilj penzione reforme treba biti što dulje zadržavanje ljudi u radnom odnosu te poticanje dobrovoljne penzione štednje. Zašto ne utvrditi poseban položaj malih i srednjih poduzeća prema kriterijima godišnjeg prihoda i broju radnika te za njih fleksibilizirati primjenu pojedinih instituta radnoga prava, npr. kroz fleksibilizacije radnog vremena bez kolektivnih ugovora, otkazivanje radnog odnosa i sl.
Prema podacima koje smo objavili u mjesecu junu, iznos kredita koje su banke u Federaciji BiH dale preduzećima ove godine je prestigao iznos koji su odobrile stanovništvu, što je pozitivan pokazatelj jačanje poslovne aktivnosti. Kakav je Vaš komentar?
To je zasigurno pozitivan pokazatelj koji upućuje da je process čišćenja bilanci manje-više ili završio ili je u zreloj fazi, imamo više investicijskih projekata na tržištu te da općenito govoreći ekonomski rast ubrzava. Sa 21 aktivnih greenfiled FDI projekata u 2017., Bosna i Hercegovina je zauzela visoko 5. mjesto (među 50 zemalja) u godišnjoj studiji fDi Intelligence, koja mjeri inozemne greenfield investicije u odnosu na veličinu određene ekonomije.
Osim toga, povećana dostupnost tzv. subvencioniranog financiranja (od strane institucija poput EBRD, EIB i dr.) i odblokiravanje sredstava MMF-a početkom godine otvara prostor za “upside leverage”, odnosno uključivanje drugih financijskih institucija. Zbog svega navedenog ne izostaje odgovor na strani ponude kredita, odnosno povećani interes banaka za financiranje poduzeća.
Tu, međutim, nije kraj priče budući da vlasti tek trebaju početki raditi na razvoju i vođenju novih financijskih instrumenata (poput EFIF-ovih mikro i malih zajmova te jamstava) koji će pokriti rizike kreditiranja malih i mikro poduzetnika.
Općenito gledano, u SEE regiji treba više razvijati nove platforme za dokapitalizaciju malih i srednjih poduzetnika na principima dijeljenja rizika, poreznog rasterećenja te jačanjem regulatornih poticaja za uključivanje ne-bankarskih financijera (od fondova rizičnog kapitala, mirovinskih fondova do osiguravatelja).
Kako BiH može privući više investicija? Najčešće se kao prepreka investicijama navodi nestabilno okruženje i opća neizvjesnost, kao i sporost u provođenju reformi. Šta još koči dolazak većeg broja investitora?
Pored političke stabilnosti, za povećanje atraktivnosti Bosne i Hercegovine kao investicijske destinacije, važno je održavanje stabilnog i predvidljivog regulatornog okruženja kako bi se smanjila neizvjesnost za investitore, s posebnim naglaskom na stabilnost poreznog sistema i predvidiv rad Porezne uprave te ukidanje akata koji nepovoljno utječu na konkurentnost.
Pozitivno bi odjeknula uspostava registra parafiskalnih nameta poduzetnicima te plan implementacije njihovog ukidanja odnosno smanjivanja. Ovdje, primjerice, mislim na smanjenje svih troškova pokretanja poslovanja, stečaja poduzeća, registracije vlasništva, upravnih i sudskih pristojbi, pristupa električnoj energiji, kao i smanjivanje i/ukidanje horizontalnih naknada koje zauzvrat ne daju odgovarajuću protuuslugu i sl.
S obzirom na nedostatak domaćeg kapitala, za aktivnije privlačenje direktnih stranih investicija potrebno je smanjivati nepredvidivost pravosudnog sistema, fleksibilizirati radno zakonodavstvo, uključujući povećanje participacije na tržištu rada, te ubrzano stvarati preduvjete za početak pregovora o priključenju EU.
Pored članstva u EU te jeftinijeg pristupa zajedničkom tržištu, privlačenje direktnih stranih investicija jedan je od glavnih preduvjeta za značajnu izgradnju izvoznih kapaciteta zemlje kao što je BiH. U slučaju BiH, jedan od prioriteta je i ubrzan razvoj prometne te energetske infrastrukture bez čega ozbiljni investitori teško dolaze.
U pogledu povećanja efikasnosti javne uprave i pravosuđa, BiH će u nekom trenutku trebati ciljati smanjenje rascjepkanosti, poboljšanje funkcionalne raspodjele nadležnosti u lokalnim vlastima kao i nejednakosti u pružanju javnih usluga kroz konsolidaciju atomiziranih, financijski te operativno neodrživih lokalnig jedinica, te objedinjavanje pozadinskih poslova.
Jedna od mjera za podizanje učinkovitosti državne administracije bit će uređivanje sistema plaća u državnoj službi na temelju kompleksnosti te ispunjavanju ciljeva. Investitori bi zasigurno pozitivno reagirali na racionalizaciju mreže pravosudnih tijela kroz unapređenje upravljanja pravosudnim tijelima, informatizaciju, ubrzanje procesa te optimalno korištenje ljudskih resursa.
I posljednje, no nikako manje važno, potrebno je poboljšanje kvalitete sudaca i sudskih savjetnika kroz pravičniji postupak ocjenjivanja i izbora te donošenje norme za uspješno rješavanje sudskih predmeta.
