Stiv Džobs je možda imao veliki ego kao direktor kompanije Apple, ali je razumio svoje mjesto u narastajućem IT biznisu. Jednom je duhovito primijetio:
„Nema smisla zapošljavati pametne ljude a onda im govoriti šta da rade; mi zapošljavamo pametne ljude da bi oni nama rekli šta da radimo.“
Ovaj njegov citat se prepričava i dan-danas. Najbolji potez šefa jeste da namjerno ne bude najpametnija osoba na poslu. Mnogi slavni preduzetnici bi se saglasili s tim stavom. Uspješni biznismen Li Jakoka je rekao:
„Zapošljavam ljude bistrije od sebe i ne smetam im na njihovom putu.“
Iako ima mnogo pametnih ljudi, ovdje se misli na jedan specifičan tip ljudi: radnici od znanja. Taj termin je uveo ekspert za menadžment Piter Draker još 1959. godine. On je pod ovim pojmom podrazumijevao ljude čiji je glavni kapital da razmišljaju za platu.
Oni rade glavom, ne rukama, planiraju, analiziraju, organizuju, testiraju, distribuiraju, istražuju, i generalno doprinose transformaciji informacija u ekonomiji znanja.
Draker je bio prorok, jer odmah nakon njegove smrti 2005. godine, radnici od znanja postaju menadžeri, i oni koji upravljaju drugima, i to je obilježje 21. vijeka.
To dalje vodi do „pitanja od milion dolara“: Kako upravljati radnicima od znanja? Kako upravljati visokom plaćenim, nezavisnim misliocima koji vole da sami kontrolišu svoj rad i ne vole da se njima upravlja i koji posjeduju svoj smisao organizacije?
Odgovor je – kao i sve druge. Ne morate biti pametniji od onoga ko je vaš zaposleni. Treba da znate kako da ih usmjeravate. Jedan od savjeta je i – slušajte ih više nego što govorite kako biste pokazali da cijenite njihovu eskpertizu i tako ih sačuvate za sebe.
Inc.com / Investitor.me
