Sve je počelo davne 1899. godine kada je Andre Michelin objavio prvi broj Michelinovog vodiča (Le Guide Michelin) kako bi vlasnici automobila mogli da znaju gdje da natoče gorivo, poprave automobil, ali i u kojim gostionicama se dobro jede i pije.
Braća Michelin su prokrstarila cijelom zemljom i sakupila veliki broj informacija koje su unijeli u vodič i time stekli kredibilitet i povjerenje. Par godina kasnije ovaj vodič je postao gurmanska biblija, a mjesto u njemu ambicija svakog vlasnika restorana. Danas se “Michelinov vodič” smatra najznačajnijim i najboljim vodičem restorana i vrhunskih kuhara, a izdaje se u više od 20 zemalja u svijetu.
Vodič ima svoj osobni sistem sa kojim vrednuje najbolje hotele i restorane u odnosu na cijenu. Bitni kriteriji za restorane su kvaliteta proizvoda, vještina stvaranja mirisa i kuhanja, originalnost kuhinje, cijena (lokalni standardi određuju prosječnu cijenu) i dosljednost posjetilaca.
Zvijezde dobijaju restorani sa najboljom kuhinjom, bez obzira na vrstu kuhinje, a zvijezde samo ocjenjuju ono što je servirano ne uzimajući u obzir interijer, dekoracije, kvalitetu usluge i postavljanje stolova. Standardizacija ne postoji kao kriterij kvaliteta već samo kvaliteta na različitim nivoima. Ovim načinom ocjene kvalitete se izbjegava standardizacija i mogućnost da se restorani kopiraju ili budu slični jedan na drugi.
Michelin-ov inspektor ocjenjuje restorane tako što u tajnosti dođe u restoran i prati sve što se dešava, vodeći se sa pet osnovnih kriterija – kvaliteti sastojaka, vještini pripreme hrane i kombinaciji začina, stupnju kreativnosti, postojanosti kvalitete hrane i pristupačnosti cijene.
Restoran može osvojiti jednu do tri zvjezdice, ovisno o mnoštvu uvjeta koje mora ispuniti kako bi uopće ušao u ekskluzivni uski krug tako rangiranih restorana. S jednom zvjezdicom ulazite u zlatnu selekciju Michelina, među 2247 najboljih restorana svijeta. S dvije zvjezdice, već ste u društvu 389 najboljih, a s tri ste svrstani u sam vrh, među 85 najboljih svjetskih restorana.
Primjera radi, 2011. godine je u Engleskoj od 5500 prijavljenih restorana za Michelinove zvijezde ušlo je 74 restorana koji su ocijenjeni jednom zvjezdicom te 17 koji su dobili dvije zvjezdice, a samo 5 su dobila tri zvjezdice.
“Michelin” nagrada je rijetkost. Svakako je privilegija dobiti 1 * od strane strogih inspektora, a 3* za izuzetnu kvalitetu ima samo 85 restorana u svijetu od toga 26 u Francuskoj. Sticanje ili gubljenje Michelin zvezdice može povećati ili smanjiti prodaju u restoranu i do 50%. U slučaju gubljenja zvezdice može doći i do zatvaranja. Rizik koji je uključen u ovakve “fine dining restorane” je velik tako da borba za Michelin zvezdice u svijetu visoke gastronomske mode ne prestaje.
Evropski gradovi obuhvaćeni MICHELIN vodičem su: Njemačka (Berlin, Köln, Frankfurt, Hamburg, München, Stuttgart) – Austrija (Beč, Salzburg) – Belgija (Bruxelles, Antwerpen) – Danska (Kopenhagen) – Španjolska (Madrid , Barcelona, Valencia) – Finska (Helsinki) – Francuska (Pariz, Lyon, Strasbourg, Toulouse) – Velika Britanija (London, Birmingham, Edinburgh, Glasgow) – Grčka (Atena) – Mađarska (Budimpešta) – Italija (Rim, Milano, Torino, Firenca) – Irska (Dublin) – Luksemburg (Luksemburg) – Norveška (Oslo) – Nizozemska (Amsterdam, Rotterdam, Haag) – Poljska (Krakow, Varšava) – Portugal (Lisabon) – Češka (Prag) – Švedska ( Stockholm, Göteborg) – Švicarska (Bern, Ženeva, Zürich).
Kako se prijaviti za Michelin zvijezdu
Prijavu za posjetu inspektora i moguće dobivanje Michelin zvijezde možete uraditi preko službene web stranice Michelin vodiča Michelinguide.com. Odgovor o posjeti inspektora nećete dobiti, jer inspektori dolaze i posjećuju restoran anonimno bez najave. Ako je hrana stvarno odlična, dolaze i po drugi put. Nakon toga se sastaje tajno žiri koji odlučuje dobiva li restoran zvijezdu ili ne. U prijavi su veoma bitni i posjetioci/gosti koji šalju svoje nominacije za Michelin zvijezde.
Da nema Michelinovog vodiča, proizvođač guma bi – kažu Francuzi – bio još jedna dosadna kompanija. Ovako, njegujući cijelo stoljeće taj “gastronomski dragulj”, porodica Michelin nije samo promovirala svoju firmu, nego je, po mišljenju mnogih, Crvenu knjigu pretvorila u jedan od nezaobilaznih stupova francuske kulture, u francusko nacionalno blago.
