Kupovina borbenih aviona Rafale izazvala je novu političku i vojnu polemiku u regionu. Srbija je od francuskog proizvođača Dassault Aviation kupila 12 novih Rafala za oko 2,7 milijardi eura, dok je Hrvatska od istog proizvođača nabavila 12 polovnih aviona starije generacije za 1,1 milijardu eura.
Isporuka srbijanskih Rafala očekuje se 2028. godine, dok su hrvatski avioni već isporučeni i uvedeni u operativnu upotrebu. Međutim, činjenica da su obje zemlje kupile avione od istog proizvođača otvorila je pitanje – ko je napravio bolji posao?
Milanović kritikuje, Plenković odgovara
Predsjednik Hrvatske Zoran Milanović oštro je kritikovao Vladu, tvrdeći da premijer Andrej Plenković prilikom kupovine nije dovoljno zaštitio hrvatske nacionalne interese. Milanović smatra da Francuska, “preko leđa Hrvatske”, prodajom Rafala Srbiji pokušava Beograd geopolitički približiti Zapadu.
S druge strane, hrvatski premijer poručuje da su hrvatski Rafali operativno “bolji”, iako su polovni, jer imaju kompletniju opremu dostupnu isključivo članicama NATO-a.
Ključno pitanje: Naoružanje i politička kontrola
Vojni analitičar Aleksandar Radić ističe u razgovoru za Insider da su i Srbija i Hrvatska imale potrebu za modernim borbenim eskadrilama, ali da su do odluke o kupovini Rafala došle na način koji nije do kraja transparentan.
Posebno upozorava na pitanje kontrole isporuke naoružanja:
“I Srbi i Hrvati mogu imati Rafale, ali ako Francuska ili neka treća zemlja u lancu snabdijevanja odluči da ne isporuči, recimo, rakete Meteor, ti avioni gube veliki dio svojih realnih sposobnosti – domet djelovanja se svodi na trećinu ili četvrtinu maksimalnog potencijala.”
Radić dodaje da u slučaju Srbije nije poznato koje je tačno naoružanje kupljeno, jer detalji ugovora potpisanog prošle godine nikada nisu javno objašnjeni.
Zapad, NATO i stvarna očekivanja Beograda
Komentarišući izjave Zorana Milanovića, Radić smatra da su one prvenstveno usmjerene na unutrašnju politiku Hrvatske, te da ih Srbija ne bi trebala posmatrati kao ozbiljan geopolitički signal.
Mnogo važnijim pitanjem, kako kaže, smatra se šta je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić očekivao od francuskog predsjednika Emmanuel Macron kroz ovaj posao.
“Srbija je vojno neutralna, ne teži članstvu u NATO-u i često kritikuje politiku EU u oblasti vanjske politike i odbrane. Bez obzira na kupovinu Rafala, Srbija je i dalje daleko od jasnog zapadnog kursa.”
Zaključak: Strateške odluke
Iako su i Srbija i Hrvatska ušle u klub korisnika Rafala, razlike u cijeni, opremi, političkom kontekstu i vojnoj integraciji pokazuju da se ne radi samo o vojnoj, već i o strateškoj odluci s dugoročnim posljedicama. Ko je bolje prošao – ostaje pitanje koje će pravi odgovor dobiti tek kada avioni budu potpuno operativni.
Preuzimanje teksta dozvoljeno uz obavezno navođenje izvora i postavljanje linka ka originalnom tekstu na BiznisInfo.ba