U proteklih 50 godina većina istraživanja o šećeru i njegovoj ulozi u prehrani bila su lažirana, a finansirala ih je sama industrija šećera.
Nedavno otkriveni dokumenti izazvali su veliki skandal u Americi. Pokazalo se da proizvođači šećera još od 60-ih godina redovno falsifikuju naučna istraživanja i plaćaju stručnjake da lažiraju rezultate studija o šećeru.
Od naučnika se traži da zanemare povezanost šećera i bolesti krvotoka, te da za njih okrive masnoće.
Tajni dokumenti pronađeni u arhivu Univerziteta Kalifornije i nedavno objavljeni u cijenjenom JAMA Internal Medicine magazinu govore u prilog tome da su se takve studije godinama krivotvorile.
U proteklih 50 godina većina istraživanja o šećeru i njegovoj ulozi u prehrani bila su lažirana, a finansirala ih je sama industrija šećera.
Sistematsko zataškavanje studija o štetnosti šećera
Službeni dokumenti koji su otkriveni slučajno, pokazali su da se u proteklih 50 godina sistematski zataškavalo štetno djelovanje šećera. Proizvođači šećera su decenijama oblikovali javno mišljenje u Americi onako kako je njima odgovaralo, – izjavio je profesor medicine Stanton Glantz, autor članka u JAMA magazinu.
Glavni ljudi industrije šećera skovali su plan kako da uvjere građane Amerike da šećer nije štetan i to potkrijepe “stručnim” radovima koji su govorili u njihovu korist. Dokumenti pokazuju da je grupa proizvođača pod nazivom Sugar Research Foundation (Fondacija za istraživanje šećera), danas poznata kao Sugar Association (Udruženje proizvođača šećera), potplatila tri harvardska naučnika.
Ti naučnici su 1967. falsifikovali izvještaj o djelovanju šećera na zdravlje ljudi.
U svom prikazu su za sve bolesti krvotoka okrivili masnoće, dok je šećer dobio zeleno svjetlo. Istraživanja na koja su se pozivali bila su finansirana i odobrena od strane industrije šećera.
Njihov rad je izašao u tada prestižnom magazinu New England Journal of Medicine i potpuno je ignorisao povezanost šećera i razvoja bolesti. Iako je objavljen prije gotovo 50 godina, pronađeni dokumenti potvrđuju da se s obmanjivanjem nastavilo i dalje.
Industrija šećera je sve do današnjih dana uspješno manipulisala rezultatima naučnih istraživanja. Tako je prošle godine New York Times otkrio da je Coca-Cola, najveći proizvođač sokova na svijetu, uložila milione dolara u istraživanja kojima je trebalo dokazati da šećer u njihovim pićima ne djeluje štetno.
Htjeli su “stručnim” pristupom demantovati povezanost gojaznosti i slatkih pića. U junu je The Associated Press objavio vijest da su proizvođači bombona u prošlosti finansirali studije koje su njima odgovarale. Proizvođači bombona su tvrdili da su djeca koja jedu slatkiše mršavija od onih koji ih ne konzumiraju.
Najveća prevara u istoriji istraživanja
Članak objavljen ovih dana u časopisu JAMA poziva se na hiljade stranica službene korespondencije i drugih internih dokumenata Fondacije za istraživanje šećera iz 60-ih godina. Dokumenti pokazuju da je 1964. John Hickson, jedan od glavnih ljudi industrije, skovao plan kako da “kroz naša istraživanja oblikujemo javno mišljenje i stvorimo zakonske akte koji nama odgovaraju”.
U to vrijeme su nezavisni naučnici, poput uglednog fiziologa Ancela Keysa, počeli otkrivati povezanost šećera i pojave srčanih bolesti. Hickson je želio da se Keysovi nalazi diskvalifikuju i to tako što će industrija finansirati i provesti vlastito istraživanje. “Tada možemo objaviti podatke koji nama odgovaraju, a demantovati one koji nam se ne sviđaju”, napisao je.
Godine 1965. Hickson je zadužio naučnike s Harvarda da naprave naučni izvještaj kojim će osporiti sve studije protiv šećera. Za to im je platio iznos, u današnjoj vrijednosti, od 50.000 dolara.
Zatim je odabrao stručni magazin u kojem će njihov rad biti štampan, a naučnicima otvoreno rekao da želi rad koji će biti u korist šećera. Doktor Mark Hegsted s Harvarda odmah je prihvatio ovu ponudu i u pismu napisao “svjesni smo vašeg specifičnog interesa i držaćemo se toga najbolje što znamo.” Naučnici su s Hicksonom redovno koordinisali svoj rad kako bi se rezultat najbolje poklopio s interesom industrije. Hickson im je rekao da je vrlo zadovoljan napretkom. Cilj je bio u potpunosti odbaciti nepovoljno djelovanje šećera, te odgovornost za sve bolesti prebaciti na masnoće.
“Uvjeravam vas da je ovo upravo to što smo tražili i jedva čekamo da vaš rad bude objavljen u stručnom magazinu”, napisao je Hickson po završetku studije.
Nakon što je 1967. godine njihov izvještaj bio štampan, javna debata o šećeru i srčanim bolestima naglo je utihnula. Mnoge državne institucije njihov su rad prihvatile kao stručnu osnovu za prehrambenu politiku Amerike. Gledano iz današnjeg ugla, bila je to jedna od najvećih naučnih prevara svih vremena, a Americi i zdravlju njenih građana donijela je golemu i nepopravljivu štetu.
Naučnici bez savjesti oblikovali su javno mišljenje
Naučnici s Harvarda i čelni ljudi industrije šećera koji su demantovali spomenuti izvještaj više nisu živi. Jedan od njih, doktor Hegsted, za vrijeme života profesionalno je napredovao sve do mjesta predsjednika Američke komisije za poljoprivredu.
Tamo je 1977. učestvovao u sastavljanju nacionalnog nacrta o pravilnoj prehrani. Dr. Hegsted je upravo taj svoj “stručan prikaz” iskoristio kako bi uticao na vladu i ostale institucije da prihvate njegove savjete o šećeru.
Današnji predstavnici Udruženja proizvođača šećera pokušali su opravdati falsifikovano istraživanje iz 1967. godine. Rekli su da je taj izvještaj objavljen u vrijeme dok naučne publikacije još nisu bile obavezne navesti izvore finansiranja. Branili su svoje rezultate i time kako su oni imali tek informativnu ulogu. Po njihovom mišljenju, čak niti sada, 50 godina kasnije, još uvijek nije u potpunosti potvrđeno da šećer igra jedinstvenu ulogu u izazivanju srčanih bolesti.
Gledano s druge strane, ovo otkriće o lažiranju naučnih rezultata danas je od izuzetne važnosti. Doktor Glantz kaže kako se decenijama obmanjivalo Amerikance da upotrebljavaju što više šećera, što je dovelo do toga da su oni danas nacija s najvišom stopom gojaznosti.
Današnji eksperti kažu da je upravo šećer uzrok gojaznosti
Industrija šećera je to vrlo mudro izvela.
Naučni magazini, pogotovo oni koji su bili cijenjeni od strane struke, u to su vrijeme imali veliki utiecaj na javno mišljenje, kaže dr. Glantz. Proizvodi sa šećerom su tako izbjegli dobivanje obaveznih naljepnica – upozorenja o tome kako oni mogu uzrokovati bolesti. Za poređenje, proizvodi koji sadrže zasićene masnoće i druge sastojke koji mogu biti okidač za bolesti, u Americi obavezno moraju nositi istaknuto upozorenje.
Američko udruženje za zaštitu srca (American Heart Association) i Svjetska zdravstvena organizacija (World Health Organization) tek su od nedavno počeli upozoravati na to da šećer izaziva bolesti krvotoka. Marion Nestle, profesorica i nutricionistica sa Univerziteta iz New Yorka, napisala je kako su lažirana istraživanja “imala veliku ulogu u skretanju pažnje sa šećera kao izuzetno opasne namirnice”. Mislim da je to strašno, rekla je.
Do sada se nismo susreli s tako promišljenom prevarom. Dr. Walter Willett, danas glavni nutricionist na Harvardskoj katedri za javno zdravlje, izjavio je kako je ovo “još jedna potvrda zašto sva istraživanja trebaju biti javno finansirana, od strane legalnih i nezavisnih institucija, a ne sredstvima raznih industrija ili interesnih grupa.”
