Ekonomski oporavak u razvijenim zemljama pogodovao je bogatima i razlika između dohodaka bogatih i siromašnih dosegnula je rekordnu razinu, objavila je Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj.
‘U posljednjih sedam godina, razine nejednakosti u dohocima zadržale su se na historijsko najvišim razinama’, objavio je ove sedmice OECD. Zahvaljujući ekonomskom oporavku od 2010. godine u razvijenim je zemljama došlo do rasta zaposlenosti i rasta prihoda kućanstava. No ‘oporavkom nije preokrenut trend rasta razlike između prihoda bogatih i siromašnih koji se bilježi već decenijama’, kažu ekonomisti OECD-a.
Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD, Organisation for Economic Co-operation and Development) je organizacija četrdesetak država koje se tradicionalno smatra ekonomski razvijenima. Prema revidiranim najnovijim podacima, objavljenim ove sedmice, vrijednost Gini koeficijenta (vidi okvir) kojim se mjeri nejednakost dohotka za sve države je u 2014. dosegnula 0,318, što je tek za nijansu više nego u 2007., ali i ‘najviša vrijednost od sredine osamdesetih godina’, otkad OECD bilježi podatke, piše Tportal.hr.
U OECD-u ističu da ekonomski oporavak, čak i kad je slab, smanjuje nezaposlenost i stvara nova radna mjesta, što bi trebalo smanjivati razliku u dohocima bogatih i siromašnih. No isti taj oporavak može i povećati te nejednakosti jer povećava prihode od kapitala (npr. od ulaganja u dionice, nekretnine i sl.) koji su češći kod bogatih ili povećava dohotke bolje stojećih kućanstava. Uz to, sadašnji ekonomski oporavak u razvijenim zemljama nerijetko je vezan uz politiku državne štednje, kako bi se oporavili proračuni, a takva politika je smanjivala socijalnu pomoć i druge transfere siromašnijim građanima.
Među četrdesetak zemalja članica OECD-a, najmanja razlika između dohodaka bogatih i siromašnih, prema posljednjim dostupnim podacima, postoji u nordijskim zemljama. Island se nalazi na samom vrhu (s Gini koeficijentom od 0,244), na drugom je mjestu Norveška (0,252), a nakon nje Danska (0,254). Slijedi, kao mali izuzetak Slovenija (0,255), a nakon nje Finska (0,257). Na dnu tablice, država s najvećom razlikom dohodaka među bogatima i siromašnima jest Čile (Gini koef. 0,465), a na predzadnjem mjestu nalazi se Meksiko (0,459). Prije Meksika dolaze Sjedinjene Američke Države (0,394), a njima na tablici prethodi Turska (0,393).
U SAD-u, jednoj od najrazvijenijih država svijeta, problem nejednakosti u dohocima bogatih i siromašnih posebno je izražen. Financijska i ekonomska kriza krajem prošlog desetljeća tu je razliku dovela u središte pažnje javnosti zbog čega su nezadovoljni građani organizirali brojne proteste širom SAD-a. Ti protesti nisu bili ograničeni samo na SAD nego su se organizirali i u ostalim razvijenim državama gdje su građani upozoravali na trend u kojem se bogati sve više bogate, a siromašni su sve siromašniji.
Zabrinjavajuće je što su smanjeni prihodi od rada u većini država Najpoznatiji među prosvjedima bio je tzv. Occupy pokret u kojima su prosvjednici ‘okupirali’ financijske centre u velikim gradovima (poput Wall Streeta u New Yorku i sl.). Occupy pokret iznjedrio je sintagmu ‘1 postotnih’ bogataša kojom se upozoravalo na nerazmjerni uticaj koji u politici i ekonomiji ima 1 posto daleko najbogatijih građana, za razliku od preostalih 99 posto stanovništva.
Ekonomisti OECD-a objašnjavaju da su tokom tokom ekonomske krize u razvijenim zemljama relativno najviše izgubila kućanstva s najvišim i najnižim prihodima. ‘Tokom oporavka, bogata kućanstva imala su viši oporavak prihoda zahvaljujući nejednakom rastu plata i promjena u redistribuciji’, dodaju u OECD-u.
Između 2007. i 2010. prihodi od rada smanjeni su u ‘velikoj većini država’ tvrde u OECD-u. I iako su se tijekom idućih godina u prosjeku dohoci oporavili gotovo do razine na kojoj su bili prije krize, to nije slučaj i za one najsiromašnije gdje ‘između 2010. i 2013./14. oporavak nije donio značajniji rast prihoda od rada’. Podaci OECD-a pokazuju i da je razina siromaštva najviša u Izraelu, SAD-u i Turskoj.
Po tim podacima u Izraelu se ispod granice siromaštva nalazi 18,6 posto kućanstava, u SAD-u 17,5 posto njih, a u Turskoj 17,2 posto. Na drugoj strani tablice, razvijene države s najmanjim udjelima siromašnih kućanstava su Island (4,6 posto), Danska (5,4 posto) i Češka (6 posto). Ono što je specifično za posljednjih nekoliko godina su i promjene u udjelima siromaštva gledano po dobnim skupinama. Dok je tradicionalno najrizičnija skupina bila ona iznad 65 godina, posljednjih godina dolazi do redistribucije i rizik od siromaštva polako raste među mlađima od 25 godina. Problem nezaposlenosti mladih postaje sve ozbiljnije socijalno pitanje u mnogim državama, a ekonomski oporavak koji pogoduje bogatima proteklih godina dovodi i do revolta koji posljedice ima i na političkoj sceni.
U sve većem broju država jačaju političke stranke i pokreti građana nezadovoljnih, prije svega, ekonomskim prilikama u kojima od rasta ekonomije najviše koristi ima dobrostojeći sloj koji ima i najveći uticaj na politički establišment. Taj je političko-ekonomski revolt najveći odjek imao kroz iznenađujuće rezultate referenduma o izlasku Velike Britanije iz članstva Evropske unije, ranije ove godine, te nedavnog izbora Donalda Trumpa za predsjednika SAD-a. Trump, iako i sam spada u zloglasnih ‘1 posto’ bogataša, je svoju kampanju gradio na obećanjima kako će Amerikancima ‘vratiti’ poslove koji su ‘pobjegli’ preko granice u Meksiko, ali i dalje u Aziju.
Najnoviji podaci OECD-a o daljnjem rastu razlike između dohodaka bogatih i siromašnih bit će samo nova potvrda nezadovoljnima kako sadašnji političko-ekonomski sistemi ne daju željene rezultate i bit će novi poticaj promjenama, ali i mogućoj političkoj nestabilnosti u budućnosti.