U poslednjih nekoliko mjeseci na sajtovima za zapošljavanje osjetno je manji broj kandidata koji se prijavljuju za najslabije plaćene poslove.
I dok je do prošle godine bilo relativno lako naći zaposlene na honorarnim poslovima u trgovini, na poslovima pakovanja ili jednostavnijim fizičkim poslovima, sada se za minimalnu platu, ili nešto malo više, nezaposleni skoro uopšte ne prijavljuju.
U beogradskim zadrugama za zapošljavanje potvrdili su za portal Klik do posla da je sve manje zanimanje za najmanje plaćene poslove, i objasnili kako to tumače.
Zaposleni u Omladinskoj zadruzi “Bulevar” su primijetili da je manji odziv kandidata za posao kad je plata manja od 30.000 dinara (oko 250 eura).
– Ima više razloga zašto je to tako. U posljednjih nekoliko godina došlo je nekoliko stranih kompanija koje su zaposlile značajan broj ljudi, drugi razlog je odlazak naših studenata u Ameriku i skandinavske zemlje preko Work and travel agencija. Zatim, turistički radnici u sezoni idu u Crnu Goru i Grčku. Jedan broj studenata ide na razmjenu studenata u Kinu. Značajan broj studenata ili nezaposlenih u ljetnjoj sezoni ide u berbu voća po cijeloj Srbiji. Jedan broj studenata ili nezaposlenih lica se oslanja na roditelje i ne pokušava da se zaposli sve dok ima izvor primanja preko najbližih sa kojima živi – objašnjavaju u ovoj zadruzi.
Oni dodaju da je činjenica da su u Beogradu i nekim gradovima Vojvodine plate veće u odnosu na jug Srbije, te da je dio kandidata zadovoljan početnom platom od 35.000 dinara za jednostavne, dnevne poslove koji ne zahtijevaju visoku kvalifikaciju.
Oni koji počnu da rade za manje, spremni su na to samo ako postoji tendencija da im plata poraste, u suprotnom mijenjaju firme, nekad čak i zbog 1.000 ili 2.000 dinara više, dodaju u „Bulevaru“.
Jedini način da poslodavac zadrži dobre radnike, jeste da sam podgine cijenu rada. U suprotnom ili će da se suoči s velikom fluktuacijom zaposlenih, ili sa nižim kvalitetom rada.
I u ostalim zadrugama, potvrdili su da su kandidati sve manje spremni da rade za 30.000.
– Čini se da ljudi nisu spremni i ne žele da rade za plate koje su poslodavci spremni da plate za određenu vrstu posla. Zapravo sve češće se dešava da na pozicije koje oglašavamo i gdje se plate kreću oko 30.000 dinara, nemamo dovoljan broj zainteresovanih za rad – kažu za Klik do posla u omladinskoj zadruzi „Danivizard“.
U razgovoru sa zaposlenima u ovoj zadruzi su saznali da su oni spremni da rade i duplo, ili da se prekvalifikuju, da bi zaradili više.
– Sve češće dolaze sa zahtjevima da se prijave za poslove čija početna plata nije ispod 40.000 dinara. Takvu početnu platu mogu pronaći isključivo sa iskustvom i u oblastima knjigovodstva, građevinarstva, programiranja i bankarstva. Razlozi za to, prema našim procjenama su povećana minimalna cijena rada u Srbiji, migracija radne snage, kao i mogućnost honorarnog rada, ad-hok angažovanja gdje za povremeno angažovanje za par dana zarade tu istu platu – kažu u „Dainvizardu“.
U agenciji „Workforce group“ kažu da se svakodnevno susreću sa činjenicom da su očekivanja kandidata u prosjeku oko 25 odsto veća od plate koju je definisao poslodavac.
– S druge strane, danas je veliki izazov naći kandidate koji su raspoloženi da rade bilo koji posao za minimalnu cijenu rada. Posebno kada govorimo o studentima, njima nije bitna potreba pooslodavca jer uvijek mogu da sačekaju poslove gdje su bolje plaćeni, a gdje su poslodavci fleksibilniji po pitanju radnog vremena – kažu u ovoj agenciji.
Oni dodaju da je danas izuzetno teško naći dobrog radnika, ne zato što ih nema, već zato što znaju svoju vrijednost i odbijaju da rade za male plate.
– Ovo važi i za radnike u proizvodnji, isto koliko i za IT kadar. Radnik jeste trošak, ali trošak koji doprinosi rastu i razvoju firme. Radnik koji je zadovoljan uslovima i odnosom poslodavca prema njemu, će se mnogo više zalagati i truditi na poslu, pa samim tim i obezbjediti poslodavcu očekivani profit – objašnjavaju.
Obični građanin, kako kažu, ne vodi se prosječno platom već sumom novca koja mu je potrebna da zadovolji životne potrebe.
– Odliv radno sposobnog stanovništa dovodi do toga da kandidati koji ostaju u Srbiju znaju da je sve manje radne snage i odbijaju da rade za male zarade u nadi da će poslodavci biti prinuđeni da povećaju satnice – dodaju u „Workforce“.
