Dana 15. septembra 2008. godine svijet je svjedočio jednom od najdramatičnijih trenutaka u historiji moderne ekonomije – bankrotu investicijske banke Lehman Brothers.
Osnovana još 1850. godine, Lehman Brothers bila je jedan od stubova američkog finansijskog sistema, s imovinom vrijednom oko 600 milijardi dolara u trenutku sloma.
Ovaj događaj ne samo da je izazvao paniku na financijskim tržištima već je potaknuo najgoru globalnu financijsku krizu još od Velike depresije 1930-ih godina.
Lehman Brothers, kao i mnoge druge banke, bila je duboko upletena u trgovanje hipotekarnim vrijednosnim papirima koji su bili temeljeni na subprime hipotekama – zajmovima danima visokorizičnim zajmoprimcima.
S rastom tržišta nekretnina, ti su vrijednosni papiri donosili značajne profite, ali su također predstavljali ogromnu rizičnost. Kada su cijene nekretnina počele padati, a dužnici prestali vraćati svoje kredite, cijeli finansijski sistem suočio se s kolapsom.
Već 2007. godine počeli su prvi znakovi krize, no Lehman Brothers je, poput mnogih drugih velikih finansijskih institucija, zanemario upozorenja. Do sredine 2008. godine gubici povezani s hipotekarnim vrijednosnim papirima i lošim investicijama počeli su se gomilati, a povjerenje investitora u Lehman Brothers naglo je opadalo.
U sedmicama prije bankrota, Lehman Brothers očajnički je tražio izlaz. Banka je pokušala pronaći kupca kako bi izbjegla kolaps, no bez uspjeha. Razgovori s britanskom bankom Barclays i Bank of America propali su jer su potencijalni kupci zahtijevali državne garancije, koje američka vlada nije bila spremna pružiti.
Za razliku od Bear Stearnsa, koji je ranije te godine spašen kroz intervenciju Federalnih rezervi i prodan JPMorgan Chaseu, Lehman Brothers nije dobio takvu podršku, piše Index.hr.
Odlučujuća je bila odluka tadašnjeg ministra finansija Henryja Paulsona, koji je smatrao da bi spašavanje Lehman Brothersa moglo stvoriti moralni hazard – signal da će država uvijek priskočiti u pomoć velikim finansijskim institucijama. Ova odluka pokazala se kontroverznom jer su posljedice bankrota bile dalekosežnije nego što je itko mogao predvidjeti.
Posljedice bankrota
Bankrot Lehman Brothersa izazvao je talase šoka širom globalnih finansijskih tržišta. Indeks Dow Jones pao je za više od 500 bodova samo u jednom danu, dok su se evropska i azijska tržišta suočila s padovima i sve većim strahom od potpunog kolapsa. Banke su prestale međusobno posuđivati novac zbog straha od insolventnosti, što je izazvalo krizu likvidnosti.
Vlade širom svijeta morale su poduzeti hitne mjere kako bi stabilizirale finansijske sisteme. U SAD-u je pokrenut program spašavanja finansijskog sektora vrijedan 700 milijardi dolara pod nazivom TARP (Troubled Asset Relief Program), dok su Evropska centralna banka i druge centralne banke također poduzimale vanredne mjere kako bi osigurale likvidnost i spriječile širenje krize.
Dugoročne posljedice i nasljeđe
Bankrot Lehman Brothersa simbolizirao je neuspjeh dereguliranog finansijskog sistema i postao snažan poticaj za reforme. Godine koje su uslijedile donijele su donošenje novih zakona i regulacija usmjerenih na jačanje finansijske stabilnosti, kao što je tzv. Dodd-Frank zakon u SAD-u, koji je imao za cilj povećati transparentnost finansijskog tržišta i smanjiti rizike koje banke preuzimaju.
No, iako je finansijski sistem stabiliziran, nasljeđe Lehman Brothersa i dalje je prisutno. Milioni ljudi širom svijeta izgubili su poslove, ušteđevine i domove kao posljedica krize. Povjerenje u finansijske institucije trajno je narušeno, a mnogi i danas kritiziraju tadašnje lidere zbog načina na koji su upravljali krizom.
Bankrot Lehman Brothersa nije bio samo finansijska katastrofa već i prekretnica u načinu na koji se promatraju globalna tržišta i rizici koji dolaze s prekomjernom finansijskom slobodom. Uvođenje strožih regulatornih mjera i promjena u politici nadzora nad bankama bili su ključni odgovori na ovu krizu, no mnogi stručnjaci i dalje raspravljaju o tome jesu li te mjere dovoljne da spriječe buduće slične katastrofe.
Kriza iz 2008. godine ostala je opomena o važnosti odgovornog upravljanja rizicima i o krhkosti finansijskih sistema koji, kada posrnu, mogu povući sa sobom čitave ekonomije.
