Tačno na pola puta autoceste A1, na dionici kod Kaknja, u blizini TE Čatići, lociran je restoran Kameni dvorac. Osim što je ugostiteljski objekat, restoran je ujedno i sjedište firme Bioorganika d.o.o. Kakanj.
Prije desetak godina ova firma je namjenski napravljena zbog izgradnje fabrike koja će, kako je to tada navedeno u svim dokumentima, vršiti toplinsku preradu životinjskih nusproizvoda.
Kako su objasnili mještani, fabrika bi se gradila nedaleko od mjesta Bilješevo, gdje se nalazi Repovački potok i ulijeva u rijeku Bosnu. Ono što jeste suštinski problem i kod mještana izaziva ogroman strah jeste činjenica da bi na taj način životinjski otpad dospijevao u rijeku Bosnu, što bi imalo nesagledive posljedice po zdravlje ljudi i životinja duž cijelog toga rijeke.
Inače su mještani šireg područja Kaknja već decenijama izloženi udisanju zagađenog zraka koji uzrokuju obližnja termoelektrana i okolna fabrika – jer nemaju propisane CO2 standarde.
To za posljedicu ima, naročito zimi, stvaranje opasnih čestica koje su uzročnici teških oboljenja poput astmete raznih srčanih i malignih oboljena. Uzme li se u obzir činjenica da bi iz buduće fabrike i plin bio ispuštan u zrak, jasno je da bi uslovi za život na ovom području postali gotovo nesnošljivi.
Ono što je u cijeloj priči posebno interesantno jeste što, prema saznanjima Valtera, iza ovog „biznisa“ stoji investitor Agroproteinka iz Zagreba, koja je u većinskom vlasništvu porodice ministra vanjskih poslova Republike Hrvatske Gordana Grlića Radmana.
Još 2017. mediji su otkrili da su najbogatiji Plenkovićev ministar Gordan Grlić Radman, njegov brat Ivan Grlić Radman i sestra Irena Bubalo, većinski vlasnici firme Agroproteinka, koja je s firmom Unija Nova tada od Grada Zagreba dobila posao zbrinjavanja glomaznog otpada.
U kompaniji Agroproteinka d.d., iz porodice Ante Grlića Radmana, koji je nakon privatizacije postao većinski vlasnik (61%), sin Ivica je na poziciji direktora, kći Irena je članica Nadzornog odbora, a sin Gordan Grlić Radman (današnji ministar vanjskih poslova RH) nikada nije operativno sudjelovao u poslovanju kompanije, ali je godinama bio član Nadzornog odbora te je, prema navodima hrvatskih medija, sve do 2022. godine od porodične kompanije zarađivao ogroman novac.
Također, ministrova supruga Marijana radi u odjelu izvoza Agroproteinke, a unuka u marketingu.
Dakle, u razdoblju u kojem je stigao zahtjev za gradnju fabrike kod Kaknja, Radmanovi su imali više od 60 posto udjela u kompaniji (a imaju i danas).
Agroproteinka danas ima četiri veća i 23 manja dioničara. Najveći pojedinačni dioničar je Branko Ivković (25,50 %), no ministrov brat Ivica ima 20,57 posto, ministar Gordan Grlić Radman 20,56%, a jednak postotak ima i sestra Irena Bubalo, inače članica Nadzornog odbora.
U vrijeme ugovaranja velikog posla u Bosni i Hercegovini tadašnji načelnik Općine Kakanj Nermin Mandra (SDA) sve je pravdao riječima kako je izgradnja fabrike rezultat „povoljnog poslovnog ambijenta kojeg je kreirala Općina Kakanj i brojnih pogodnosti koje su osigurane za investitore.“
Da li se promijenio stav same općinske administracije i kakav je stav novog načelnika Kaknja Mirnesa Bajtarevića (također SDA), nismo uspjeli saznati, jer iz Općine do zaključenja ovog teksta nisu odgovorili na naša pitanja.
Pripremni radovi počeli su još prije devet godina, u proljeće 2015., kada su uklonjeni trošni objekti i nisko rastinje, čak je izmještena niskonaponska mreža, a planirano je i izmještanje potoka. To je bila prva od tri faze zacrtane projektom izgradnje. I tu se stalo. Posljednji put okolišna dozvola obnovljena je 2019. godine, da bi je investitor ponovo od Federalnog ministarstva okoliša i turizma zatražio u julu ove godine.
Prije tridesetak dana na adrese nevladinih organizacija koje su registrirane u Kaknju općinski načelnik Mirnes Bajtarević, a samo dva dana prije određenog roka za očitovanje (18. oktobar) proslijedio je dopis Federalnog ministarstva okoliša i turizma kojim se traži mišljenje o ponovnom izdavanju okolišne dozvole za izgradnju ove tvornice.
Neka od udruženja promptno su reagovala i uputila žalbu općinskim vlastima u Kaknju i federalnoj ministrici za okoliš i turizam Nasihi Pozder. Tražili su da se proces obnove okolinske dozvole za Bioorganika d.o.o. provede u potpunosti u skladu sa zakonima.
Valter se pitanjima obratio i Federalnom ministarstvu okoliša i turizma iz kojeg pojašnjavaju da su 12. septembra ove godine „zainteresiranim stranama“ dali rok od 30 dana za primjedbe i sugestije na novi objavljeni zahtjev za izdavanje okolišne dozvole.
Dalje, između ostalog, navode da su ih iz same Općine Kakanj 18. oktobra obavijestili kako Općina ima „negativan stav“ na novi zahtjev i kako traže „potpunu reviziju svih izdatih rješenja, od vodnih saglasnosti, do urbanističke, građevinske dozvole, do okolišne saglasnosti“.
– Također napominjemo da je Općina Kakanj zatražila produženje roka za javni uvid u Zahtjev za izdavanje obnovljene okolišne dozvole te je Federalno ministarstvo okoliša i turizma produžilo rok za javni uvid za 60 dana, koji teče od 25.10.2024. godine – navode iz FMOiT.
Na pitanje da li će podržati zahtjeve eko aktivista da se sa cijelim procesom upozna javost i uključi struka zbog opasnosti po zdravlje ljudi i životinja, iz FMOiT odgovaraju kako su 4. decembra zakazali održavanje javnog uvida u zahtjev za izdavanje obnovljene okolišne dozvole te da je javni uvid moguće izvršiti i mimo zakazanog termina, do 25. decembra ove godine“.
– Sve zaprimljene primjedbe i sugestije će biti upućene obrađivaču zahtjeva odnosno investitoru na očitovanje, što podrazumjeva stručne odgovore i rezultati učešća javnosti će se uzeti u obzir pri donošenju rješenja – naveli su, između ostalog, iz Federalnog ministarstva okoliša i turizma.
