Mira Čavlović-Jalić – žena, motivatorica i poduzetnica iz Laktaša. Ne koristi preparate s hemijom i ona je neko ko je čitav život u ovom poslu.
Uz to što je uspješna u proizvodnji, dodatnu čar njenim proizvodima daje to što je njen posao već postao tradicija. Naslijedila je proizvodnju od svoje majke i bake te sve što je naučila sada daruje svijetu.
Posjeduje dva lijepa imanja na kojima je zasađen veliki broj stabala, odnosno raznih voćki. Sve pravi i za sve je sposobna: od džema do rakije; od likera do pekmeza. Za sve one koji više vole slanu hranu, ona svojim rukama pravi – od ajvara do raznih salata. U prirodi se najbolje snalazi i najviše je voli. Zato je možda i djelatnost kojom se bavi baš agrarna i posebno je moguća u ruralnim sredinama poput Laktaša. Ona je žena kojoj uspijeva i mediteransko voće. Na ovaj način jedna žena, jedna poduzetnica i njene dvije ruke othranjuju porodicu. Zdravljem je kuća sita.
Godine izazova – poslovno i zdravstveno
„Strašno. Pandemija korona virusa je cio svijet okrenula naglavačke. Posebno se odrazilo na nas male poduzetnike i mislim kako će se posljedice tek osjetiti. Poduzetnica sam u dvjema branšama. Prva je ona koja me je mnogo više pogodila, dok me je druga djelatnost spasila, a nadam se da sam tim proizvodima i ja spasila mnoge ljude. Posao s izrađivanjem opanaka i nošnji za 2020. godinu, i također i za ovu u kojoj smo sad, bio je čista nula. Glavni su razlozi mjere i zabrane održavanja raznih manifestacija i izbjegavanje društvenih dešavanja i samim tim je potražnja za ovim proizvodima bila poražavajuća.
Pandemiju sam osjetila u oba oblika. Negdje sam dobila – negdje izgubila. Bavim se i uzgojem voća i povrća bez hemije, koju ja lično proizvodim i prerađujem cijelu godinu. Imam svoje bašče i voćnjake i ovo je posao u kojem sam bila u plusu, iako sam osjetila sve mjere koje su bile na snazi i pravile su mi probleme. Najveći mi je problem bio policijski sat jer svi koji se bave poljoprivredom znaju da se u njivi radi ujutro i uvečer zbog vrućina, a mene je ograničavao sat koji je bio u osam, kada je i najljepše raditi. Trčala sam kući svaki put prije kako me policija ne bi kaznila“, kaže Mira Čavlović-Jalić.
Društvene mreže pomogle biznisu u pandemiji
„Proizvodnjom se bavim godinama. Iako je, između ostalog, sa tom činjenicom upoznato mnogo ljudi, opet mi je Facebook pomogao da građani iz drugih gradova mogu doći do mojih proizvoda. Oglašavanja na toj društvenoj mreži su mi donijela samo dobro. Nastojala sam da nakon prodaje, kroz svoje proizvode, ponovo osjetim i privučem istog kupca… između ostalog i da pomognem ljudima zdravstveno. Pandemija je dovela sve nas u mat-položaj, a samo priroda čovjeka može ponovo da obnovi“, kaže Čavlović-Jalić.
„Ne želim pomoć od države“
„Država nudi pomoć tek onda kada nas je uništila mjerama. Posebno se odrazilo na male poduzetnike. Nisu nam dozvolili da radimo i mogu slobodno reći da smo nasilno zaustavljeni. Ne želim pomoć onda kada oni misle da mi treba. Najviše pogađa kada vidite da su dupli aršini u pitanju. Oni mogu sve, pa da i prave fešte, a nama ne daju da zaradimo za kruh. Nisam aplicirala za pomoć. To je kap u moru zla, koja se ne može popraviti njihovom pomoći. Njihovu pomoć nisam htjela iz više razloga: prvi je da mi ta ista pomoć ne bi ništa pomogla. Ona najvažnija je što su svojim sredstvima, koja nude, u meni probudili najveći jad i žalost. I zato sam se uzdignute glave sama borila – i sa korona virusom i sa mjerama“, kazala je Mira Čavlović-Jalić.
Specifični zahtjevi poslovanja i prilagođavanje
„Sve je stalo. Sve se promijenilo. Osjetim to posebno u načinu prodaje. Veliki je dio prodaje bio licem u lice sa građanima. Također, pojavio se veći broj isporuka, iako su bili dozvoljeni sajmovi. Ali strah je čudo. Toliko se uvukao u ljude da su počeli da se plaše svoje sjene, a ne kontakta sa nekim. Strašno je to. Odražavalo se na svačije zdravlje. O kreditima da ne pričam. Mali su poduzetnici uvijek u kreditima. Ne možemo zaraditi da preživimo u ovim uvjetima, a kamoli za kredite. Depresija, strah, neizvjesnost – svaki dan… mnoge su čak i u smrt odveli. Ja prva osjećam strah i neizvjesnost, kako zbog života tako i zbog poslovanja. Nažalost, nisam jedina. I najgore od svega ovoga je to što ne vidimo kraj i to poduzetnike dodatno ubija“, kazala je Čavlović-Jalić za „Face“.
Biti poduzetnica u muškom svijetu i malom gradu – Laktašima
„Moja su najveća podrška moj suprug i djeca. Bez njih bi sve ovo što radim bilo mnogo teže. Uz njih mi je sve lakše. Laktaši su malo mjesto i još je veći problem što ja svojih proizvoda, u svom gradu, najmanje prodam. Činjenica je da su ljubomora i zavist opčinile sve ljude, a posebno kada se radi o malom gradu. Ono što meni daje snagu jeste ljubav – ljubav bližnjih, od rodbine pa do prijatelja“, poručila je Čavlović-Jalić.
Pandemija prilika za nove izazove u poslovanju
„Mnogo je toga što bih željela unaprijediti. Kada je u pitanju poljoprivreda – voljela bih da sam malo bolje opremljena mašinama za obrađivanje i preradu samog proizvoda. Ja to još uvijek ne mogu i moram da čekam bolja vremena“, rekla je za „Face“.
Razlika se (ne) osjeti
„Osjeti se, itekako. Uvijek muškarci misle da su stvoreni za sve i da to nije slučaj sa ženama. Na taj nas način potcjenjuju. Žene se jako teško uspijevaju izboriti s tim, kako privatno tako i u poslu. Ali ja sam uvijek borac i neću dozvoliti da me bilo ko pokuša osporiti. Ako ne možemo muški kolega i ja da radimo zajedno, onda možemo biti zdrava konkurencija. Ženama samo želim da poručim da se može uspjeti! Mogu uspjeti čak i same. Lijepo je kada niste same i imate podršku, ali borba je ta koja nas jača i koja vam poslije svakog pada još više da elana da radite i volite ono što radite“, kazala je Mira Čavlović-Jalić za „Face“.
Unatoč izazovima, poduzetnice stvaraju prepoznatljive brendove, probijaju sve barijere te osvajaju kupce i tržišta.
Prezentovani medijski sadržaj je nastao u okviru projekta “Žene na izborima u Bosni i Hercegovini“ kojeg finansira Švedska a implementira Razvojni program Ujedinjenih naroda (UNDP) u Bosni i Hercegovini. Medijski sadržaj, kao i nalazi prikazani u istom ne odražavaju nužno stavove Švedske niti UNDP-a.
