Steve Jobs mnogo je očekivao od sebe, ali i od drugih. Najviše je očekivao od saradnika koji su se nalazili na rukovodećim pozicijama.
Autor John Rossman u svojoj knjizi prenio je jednu zanimljivu anegdotu o Jobsu.
Naime, kada bi neko od uposlenika postao potpredsjednik Applea, Jobs bi mu ispričao kratku priču. Ta priča glasila je otprilike ovako:
– Jednom prilikom smeće nije bilo izneseno iz mog ureda i zatražio sam objašnjenje od domara. Domar je rekao da su vrata ureda bila zaključana, a da on nije imao ključ.
Odgovor domara je razumljiv. Domar ne može raditi svoj posao bez ključa.
Domaru je dozvoljeno da ima izgovore.
No, negdje između domara i ljudi na rukovodećim pozicijama u kompaniji, razlozi prestaju biti važni. Opravdanja i izgovori prestaju postojati.
Drugim riječima, kad zaposlenik postane potpredsjednik kompanije, mora se osloboditi svih izgovora za neuspjeh.
Potpredsjednik je odgovoran za pogreške koje se dogode, i ne postoji opravdanje – ispričao bi Jobs.
Dakle, ako želite biti uspješni, morate pronaći rješenje za svaki problem i zaboraviti na izgovore.
Tamo gdje mozak prosječnog čovjeka ili uposlenika staje, vaš mora nastaviti raditi. Rješenja gotovo uvijek postoje, ali nekad je potrebno više se potruditi i razmišljati drugačije da bismo do njih došli.
Put do vrha najčešće zavisi upravo od sposobnosti rješavanja svakodnevnih problema.
BiznisInfo.ba
