Dokazano je da se odnos ljudi prema novcu drastično mijenja u zavisnosti od njihovog starosnog doba, a ovo su greške koje se najčešće prave u različitim decenijama života.
Što smo stariji, posmatramo novac iz drugačije perspektive i pronalazimo nove načine i strategije da bismo sačuvali i uvećali prihode, a da pritom budemo izloženi minimalnom riziku.
Ljudi u dvadesetim previše igraju “na sigurno”
Najnovija studija sprovedena na američkom univerzitetu u Džordžiji govori u prilog tome da su mladi ljudi u konstantnom grču i da izbjegavaju samostalno donošenje odluka i preuzimanje rizika zbog straha da ne naprave grešku.
Rješenje za oslobađanje od straha bilo bi ulaganje u poslove koji u početku imaju izvjesnu dozu rizika koja s prolaskom vremena postaje sve manja, a investicije sve sigurnije.
Jedna od ključnih investicija u dvadesetim godinama života trebalo bi da bude ulaganje u sebe kao u ljudski resurs.
U ovom životnom dobu ljudi najčešće razmatraju ulaganje vremena i novca u obrazovanje. U tim trenucima nestrpljenje koje pokazuje većina mladih jedan je od presudnih faktora koje bi moglo da odredi tok dalje karijere. Nestrpljivi ljudi zarađuju manje novca od strpljivih, pokazalo je istraživanje.
U tridesetim previše komplikuju stvari
Ova decenija života svakako je ona u kojoj ljudi najčešće donose prelomne životne odluke, poput one o zasnivanju porodice. U ovoj dobi ljudi teže sličnom životnom standardu koji su imali njihovi roditelji u trenutku kada su oni napuštali porodično gnijezdo, zaboravljajući da su roditeljima bile potrebne decenije ne bi li sve to stekli.
Tridesetogodišnjaci danas imaju više mogućnosti nego što je to nekad bilo slučaj, ali su u rijetkim slučajevima spremni da se suoče s kompleksnošću situacije koja ih okružuje i zbog toga se redaju greške.
Loša procjena troškova karakteriše ljude u četrdesetim
U ovoj deceniji ljudi se upuštaju u veće troškove nego što je do tada bilo slučaj. Najčešći primjeri se kupovina stambenog prostora, stana ili kuće, i djeca. Većina ulaže u stambeni prostor više novca nego što je neophodno, pa poslije grcaju u dugovima ne znajući na koji način da se izvuku iz te nezavidne pozicije.
Mnogi ljudi ove starosne dobi troše dosta novca na djecu, pogotovo u kasnim četrdesetim kada većina sredstava odlazi na njihovo školovanje. Mada još veći troškovi nastaju kada su djeca dovedena u situaciju da vode računa o svojim ostarjelim roditeljima, tako da je ova decenija poznata po tzv. “dvostrukom pritisku” kada se ljudi nalaze “u sendviču” između roditelja i djece.
U petoj deceniji pokušavaju da nadoknade propušteno
Najgori scenario koji može da vam se desi u 50-im godinama jeste da shvatite da niste uštjedeli dovoljno novca da biste mirno čekali penziju. Najnovije ekspertize govore u prilog tome da bi resursi nakon penzionisanja trebalo da potraju oko 40 godina.
Troškovi školovanja djece su i dalje prisutni, a energija nije na istom nivou kao što je bila u prethodnoj deceniji. Ljudi u ovoj životnoj dobi bi trebalo više da se okrenu konzervativnom načinu pristupanja novcu.
Posle 60. godine trebalo bi svesti odluke na minimum
S godinama se smanjuje ljudska sposobnost rasuđivanja, tako da bi nakon šeste decenije života, bitne odluke vezane za finansije trebalo smanjiti na minimum. Neka od naučnih istraživanja su dokazala da čovjek vrhunac rasuđivanja dostiže u 53. godini života, a da se nakon toga njegove sposobnosti smanjuju.
Zbog smanjene koncentracije i neobraćanja pažnje na detalje greške se s godinama češće dešavaju, jer budemo dovedeni u situaciju da previdimo neke detalje.
Jedan od naučnika koji je radio na istraživanju ljudskog rasuđivanja, profesor Agarval, predlaže uvođenje “finansijske vozačke dozvole” za starije ljude koja bi garantovala da su sposobni za rasuđivanje u okviru finansijskog djelovanja.