Prema dokumentu koji je ovog ljeta sačinio Federalni zavod za programiranje razvoja, najnerazvijenija lokalna zajednica u FBiH su Dobretići.
Za izradu indeksa razvijenosti jedinica lokalne samouprave korišteni se sljedeći indikatori: prihodi od poreza na dohodak po stanovniku; stepen zaposlenosti; kretanje stanovništva; udio starog stanovništva u ukupnom stanovništvu te stepen obrazovanja radne snage.
Stanovništvo općine Dobretići bavi se stočarstvom, ratarstvom i šumarstvom. Najveći i najteži problem je nezaposlenost i slaba privredna aktivnost, piše BiznisInfo.ba.
Kompanije koje imaju sjedište u ovoj općini mogu se nabrojati na prste ruku, dok veće firme ne postoje.
Današnje područje općine Dobretići je do rata imalo 4790 stanovnika u 20-ak sela i zaselaka, a danas ih je ukupno par stotina, uglavnom starije dobi i bave se isključivo stočarstvom.
Nadaleko poznati “Vlašićki sir” je najpoznatiji proizvod pougarskih stočara prije rata. Danas “Vlašićki sir” proizvode, u izuzetno malim količinama, isključivo pojedinci, takoreći za vlastite potrebe, ne i u komercijalne svrhe.
Cijelo područje je pogodno za razvoj turizma osobito zimskog. Npr. područje ima skijališta kao što su Poljane te Krčevine u Pavlovićima. No, da bi se razvio taj potencijal potrebne su investicije kojih do sada nije bilo.
Imaju dugu historiju
Općina Dobretići nalazi se na planini Ranča, u srednjoj Bosni (Srednjobosanski kanton), 20-ak kilometara sjeveroistočno od Jajca. Cijelo područje općine je kod lokalnog stanovništva poznato kao Pougarje, nazvano po rijeci Ugar koja izvire na planini Vlašić (istočno od Dobretića) i protiče uz sjeveroistočni rub obronka Ranče, a to je ujedno i entitetska linija.
Pougarje je do rata bilo pod upravom općine Kneževo, a potom kratko vrijeme pripojeno općini Jajce da bi se osamostalila i danas, kao takva i postoji pod nazivom Dobretići.
Općina je dobila naziv po jednom od najvećih sela ovog kraja, selu Dobretići. Samo selo ima dugu historiju i baštini ime od srednjovjekovne bosanske vlastelinske obitelji Dobretića.
Među stanovništvom još je živa usmena predaja pomognuta historijskim temeljima koja kaže kako je padom Bosne 1463. godine zarobljeno i u Carigrad odvedeno oko 30.000 bosanske mladeži. Među njima je bila i Ljiljana, lijepa kći Stjepana Dobrete, koja je dospjevši u sultanov harem izmolila od sultana ferman kojim se Stjepanu Dobreti daruje vlastelinstvo, nazivano prije Zapadne Vrhovine.
Tu je Stjepan Dobreta i umro, te je ukopan u selu Zapeće. Na spomeniku koji je podignut 1773. godine piše da je umro 1472. godine doživjevši 98 godina. Poslije njegove smrti vlastelinstvo su razdijelili njegovi sinovi.
Preuzimanje teksta dozvoljeno uz obavezno navođenje izvora i postavljanje linka ka originalnom tekstu na BiznisInfo.ba
