Britanski grad Bristol već godinama ima svoju valutu. Razlog za to je da se ljudima pokaže šta novac čini: u ovom slučaju posrijedi je ekološka ideja da se kupuju samo lokalni proizvodi.
Bristol je već dugo predvodnik kada je riječ o alternativnim pokretima. Poznat je po svojim hipijima, gradskim farmama, po angažovanom uličnom umjetniku Banksiju… A poznat je i po projektu koji je počeo još prije sedam godina: Bristol ima svoj novac – bristolsku funtu.
Da li je to novac? Ono što se definiše kao univerzalno prihvaćeno sredstvo naplate potraživanja. Čime može da se kupuje roba, da se vrate dugovi. Ono što može da se štedi. Bristolska funta je velikim dijelom prihvaćena u Bristolu – a građane očito ne zanima to što se njime ne trguje na berzi u Hong Kongu ili Buenos Airesu. Pokoji ekonomista će podsmješljivo da primijeti da tim novcem ne može da se trguje ni u Londonu, pa kakav je to onda „novac”?
Ali i takvom ekonomisti poslije malo razmišljanja neće više biti do podsmijeha. Novac ne poznaje geografiju, kao što ni zajednička valuta zemalja eurozone ne zna za državne granice. U osnovi korištenja novca je – dogovor.
Dobro i za privredu i za životnu sredinu
„Ako razmišljate ekonomski, onda to znači da novac ostaje na ovom području i završava cirkulišući u samo jednom gradu“, kaže jedan trgovac: „Zato to po meni ima smisla i podsticajno je za lokalnu privredu“. Bristolskom funtom se plaćaju samo proizvodi nastali u Bristolu, u neposrednoj okolini vaše kuhinje.
Zato nije čudo što se ideja sa lokalnom valutom zapatila u gradu koji je uvijek bio utočište alternativaca. Gradska farma Verburg je, na primjer, nastala početkom sedamdesetih godina kao utočište tadašnje „djece cvijeća“ koja su tamo uzgajala ekološke proizvode.
Ona redovno snabdijeva lokalne preduzetnike. Bristolska funta je logično proistekla iz tog sistema, objašnjava predstavnica farme Verburg, Sara Flint: „Svako zna: sada imam ovaj novac i potrošiću ga na lokalne proizvode. Važno je imati pred očima taj lokalni koncept“.
Naravno da je tačno i da je čitav sistem udaljen samo pola koraka od puke trampe, odnosno, robne razmjene. Nešto slično već postoji u raznim alternativnim komunama koje hoće da imaju i troše samo onoliko koliko im je zaista potrebno. Naravno da ima i stvari koje su nam potrebne a dolaze izdaleka, na primjer benzin ili nafta.
Ali, na ovaj način se podstiče razmišljanje o tome šta nam je zaista potrebno iz dalekog svijeta, a ono, pak, podstiče zaštitu životne sredine.
Trgovački lanci tu dolaze do svojih granica
Sijaran Mandi je jedna od kreatorki bristolske funte. Ona kaže da tu valutu koristi mreža od oko 2000 preduzetnika i radnji. „Da bi snabdijevanje hranom i drugim proizvodima ostalo na jednom području i da bi se izbjegla potrošnja energije za njen transport iz čitavog svijeta, mora se intervenisati u samom sistemu i različitim sektorima ekonomije. To je bio jedan od razloga za nastanak bristolske funte“, kaže Mandi.
Ova valuta je nastala poslije pobune do koje je došlo kada je Tesco, najveći trgovinski lanac u Velikoj Britaniji, odlučio da otvori filijalu u četvrti Stokes Croft, poznatoj po svojoj alternativnoj sceni. Ideja je gotovo genijalno jednostavna, jer trgovinski lanci uvijek pobjeđuju jer proizvode nude po jeftinijoj cijeni od manjih radnji.
I takvi lanci su otkrili draž „lokalnih“ i „regionalnih“ proizvoda koje prodaju obično po nešto skupljoj cijeni od „običnih“.
No, i za takvu prodaju im je potrebna saradnja sa velikim plantažama. To se vidi na primjeru paradajza. Pojedinačni farmer je ubrao 200-300 kilograma. U kooperativi možda i nekoliko tona. Ali koncerni sa više stotina prodavnica traže partnere koji mogu da im obezbijede nekoliko desetina, možda i stotina, tona paradajza godišnje.
To znači da lokalni poljoprivrednici ne mogu da im posluže kao jaki partneri. Ali zato mogu da prodaju svoje proizvode neposrednom susjedstvu – za bristolske funte.
Lokalno, ali i sa „običnom“ funtom
U Bristolu mnogi mali trgovci koriste lokalnu funtu. Oni koji to ne čine za to navode razne razloge poput stanovnice Bristla Karlote koja kaže: „Razmišljala sam o tome, ali život ide dalje i nikako da to učinim“. Njena prijateljica Fatima smatra da novac nije još previše rasprostranjen i „morate razmišljati o tome gdje da ga nabavite“.
No, osim trgovaca i zanatlija, i gradski službenici u Bristolu mogu da biraju valutu u kojoj žele da im se isplati plata: britansku ili bristolsku funtu. Bivši gradonačelnik Bristola Džordž Ferguson odlučio je da demonstrativno prima platu samo u gradskom novcu i to je činio za vrijeme čitavog svog mandata od 2012. do 2016. godine.
To je ipak i više od trampe
Bristolska funta ipak nije tek lokalno sredstvo plaćanja koje može da se uporedi sa markicama ili bonovima, ili pukom razmjenom usluga. Ona je nešto drugo. Ne samo da ima ekološku ideju, nego kao podrška lokalnoj privredi zaobilazi propise koji služe kao opstrukcija takve podrške.
Zato i američki aktivista Robert Svan u svom eseju „Uloga lokalnog novca u regionalnom ekonomskom razvoju“ još sredinom osamdesetih piše da „emisijom sopstvenog novca dobijamo veliki podsticaj lokalnoj samostalnosti, većoj bezbjednosti i trajnijoj ekonomiji“, piše Deutsche Welle.
