Ashok Tamang se prije godinu i po dana oprostio od supruge, 14-ogodišnje kćerke i tek rođenog sina, kako bi došao da radi kao građevinac u Bosni i Hercegovini. Trenutno radi na obnovi pruge u Sarajevu i ima platu od 1.800 KM.
U Sarajevo je stigao iz Nepala, države u podnožju najvišeg svjetskog planinskog masiva Himalaja.
Tamag je jedan od oko 5.000 stranih radnika u Bosni i Hercegovini, čiji broj se skoro udvostručio od 2020. godine, pokazuju podaci entitetskih zavoda za zapošljavanje.
Najviše ih je ove godine došlo iz Turske, Srbije, Bangladeša, Kuvajta i Hrvatske, pokazuju isti podaci, piše Radio Slobodna Evropa.
Domaći poslodavci bi mogli zaposliti na desetine hiljada stranih radnika, jer radne snage već godinama nedostaje u mnogim industrijskim granama.
U tome ih sprečava sporost administracije, kažu iz entitetskih udruženja poslodavaca. Navode da je izdavanje radne dozvole strancima “neizvjestan proces, koji često traje i do godinu dana”, piše RSE.
Vijeće ministara Bosne i Hercegovine svake godine utvrđuje kvotu za uvoz stranih radnika, na osnovu informacija entitetskih zavoda za zapošljavanje. Ove godine su poslodavci dobili dozvolu da zaposle skoro 4.000 radnika.
Tamang kaže da je iz Katmandua, prijestolnice Nepala, došao da radi u sarajevskoj građevinskoj firmi “Omega Group”, kako bi sebi i porodici obezbijedio bolji život.
On je, uz još jedanaest zemljaka iz Nepala, u BiH došao posredstvom nepalske agencije za posredovanje pri zapošljavanju. Trebalo mu je, kaže, više od tri mjeseca da prikupi sve potrebne dokumente, jer građanima Nepala nije lako dobiti vizu za evropske zemlje.
Dodaje da je radio na gradilištima u Prijedoru i drugim gradovima, te da je zadovoljan uslovima rada i smještaja.
Uz platu od 1.800 maraka, Tamang ima plaćen smještaj i tri obroka dnevno. Stoga većinu zarade može poslati u Nepal, gdje mjesečne plate često iznose samo par stotina američkih dolara.
– Nisam još išao kući. Planiramo sad da idemo u narednih šest mjeseci i nadam se da ću ih vidjeti što prije. Razgovaramo često putem interneta, jer mi jako nedostaju – kaže Tamang, jedan od oko 80 građana Nepala zaposlenih u BiH.
Niske kvote za zapošljavanje
– Upravo prije par dana sam čuo da bi bez radnika iz Napala izgradnja sarajevske pruge trajala mnogo duže. Jako ih hvale kao radnike, a čini se da su i oni zadovoljni – kaže za RSE predsjednik Unije poslodavaca Federacije BiH, Adnan Smailbegović.
Zapošljavanje stranih državljana u nekim slučajevima ne ulazi u kvotu koju odobrava država. Tu spada zapošljavanje visokoobrazovanih kadrova, zaposlenje po osnovu međunarodnog sporazuma, rad gostujućih profesora ili profesionalnih sportista.
Smailbegović objašnjava da niske državne kvote još uvijek nisu problem, jer ih poslodavci ionako ne mogu dostići zbog sporih administrativnih procedura pri zapošljavanju stranih radnika.
– Kvote još nisu zapele, jer vam spore procedure onemogućavaju da uopšte dostignete kvotu. Ali, kad se procedure slože i ubrzaju, onda će se kvote pojaviti kao problem – kaže Smailbegović.
Dodaje da je poslodavcima potrebno šest mjeseci do godinu dana da ishoduju radne dozvole stranim radnicima. Kaže da je proces neizvjestan, jer se u završnoj fazi dešava da BiH odbije izdati vize radnicima.
- Jutros sam imao jedan slučaj zbog kojeg sam bio u Uredu za poslove sa strancima BiH. Dvije naše firme zapošljavaju petnaest Pakistanaca i poslije osam mjeseci su sve procedure završene. I onda na kraju naša ambasada nije izdala vize. Zašto, ne znam – kaže Smailbegović.
Dodaje da je neophodna nostrifikacija diplome (priznavanje strane diplome), čak i za najobičnijeg pomoćnog radnika, poput sobarica u hotelu. Zatim se traži radna dozvola od zavoda za zapošljavanje, nakon čega ide provjere u Uredu za strance BiH. Na kraju se čeka poziv za vize.
- I kraju dođete u ambasadu i tu vas ili odbije ili čekate. Imao sam slučaj u jednoj firmi gdje je postupak izdavanja vize trajao šest mjeseci. Sve završeno i samo viza traje šest mjeseci – kaže on.
Napominje da je kvote, koje određuje Vijeća ministara BiH, nemoguće doseći uz ovakve procedure.
