Nakon snažnog oporavka koji je globalna ekonomija doživjela u 2021., u ovoj godini se ona suočava s izrazitim usporavanjem zbog prijetnji od novih sojeva koronavirusa i povećanja inflacije, duga i nejednakosti prihoda, što bi moglo ugroziti oporavak u ekonomijama u nastanku i razvoju.
Očekuje se znatno usporavanje globalnog rasta, sa 5,5 posto iz 2021. godine na 4,1 posto u 2022. i 3,2 posto u 2023. godini, kako se velika potražnja iz prethodnog perioda bude smanjivala, a fiskalna monetarna podrška prekidala širom svijeta.
S obzirom na brzo širenje omikron soja koronavirusa, smatra se da će pandemija u kratkoročnom periodu i dalje nastaviti prekidati ekonomske ektivnosti. Primjetno je i usporavanje u glavnim ekonomijama, uključujući SAD i Kinu, koje će uticati na vanjsku potražnju u ekonomijama u nastanku i razvoju, prenosi Bankar.me.
U vremenima kada vlade u mnogim zemljama u razvoju nemaju prostora za pružanje potrebne podrške ekonomskoj aktivnosti, novi talasi oboljelih od covida-19, trajna uska grla u lancu snabijevanja i inflatorni pritisak, kao i povećane finansijske osjetljivosti u velikim područjima u svijetu, bi mogli povećati rizik od otežanog zaduživanja.
– Svjetska ekonomija se istovremeno suočava s covidom-19, inflacijom i neizvjesnosti politike i ne zna se kakva će biti potrošnja i monetarne politike vlada. Sve veća nejednakost i sigurnosni problemi su naročito štetni za zemlje u razvoju. Da bi se više zemalja postavilo na povoljnu putanju rasta, potrebno je koordinisano međunarodno djelovanje, kao i sveobuhvatan niz odgovora nacionalnih politika rekao je David Malpass, predsjednik Grupacije Svjetske banke.
Usporavanje će se poklopiti s povećanjem razlika u stopama rasta između naprednih ekonomija i ekonomija u razvoju. Očekuje se da će se rast u naprednim ekonomijama smanjiti s 5 procenata u 2021. na 3,8 u 2022. i 2,3 u 2023., što predstavlja nivo, iako opadajući, dovoljan da se proizvodnja i investicije vrate u pretpadnemijske trendove u tim ekonomijama. Međutim, u ekonomijama u nastanku i razvoju se očekuje pad sa 6,3 procenta u 2021. na 4,6 u 2022. i 4,4, u 2023. Sve napredne ekonomije će do 2023. dostići puni oporavak proizvodnje, dok će proizvodnja u ekonomijama u nastanku i razvoju ostati 4 procenta ispod pretpandemijskog obima.
Za mnoge ranjive ekonomije to će nazadovanje biti čak i veće, proizvodnja u slabim i sukobima zahvaćenim ekonomijama će biti 7,5 procenata ispod svog pretpandemijskog obima, a kod malih otočnih država 8,5 procenata ispod.
U međuvremenu, rastuća inflacija, koja naročito teško pogađa radnike s niskim primanjima, ograničava monetarnu politiku. Na globalnom nivou i u naprednim ekonomijama, inflacija je na najvišim nivoima još od 2008. Na tržištima u nastanku i ekonomijama u razvoju, dostigla je najviši nivo od 2011. Mnoge ekonomije u nastanku i razvoju povlače svoju podršku politike da bi suzbile inflatorni pritisak, dosta prije završetka oporavaka.
– Odluke koje kreatori politika donesu u narednih nekoliko godina će odrediti tok naredne decenije. Neposredni prioritet bi trebalo biti osiguranje šire i ravnomjernije raspodjele vakcina, tako da se pandemija može staviti pod kontrolu. Ali rješavanje neostvarivanja napretka na razvoju, kao što je rastuća nejednakost, će zahtijevati istrajnu podršku. U vremenima visokog duga, od ključnog značaja će biti globalna saradnja da bi se pomoglo na povećanju finansijskih resursa za zemlje u razvoju, tako da one mogu ostvariti zeleni, otporan i inkluzivan rast – rekla je Mari Pangestu, upravna direktorica Svjetske banke za razvojnu politiku i partnerstvo.
U izvještaju Svjetske banke navodi se da je pandemija povećala nejednakost prihoda u svijetu, dijelom dovodeći do preokreta u napretku ostvarenom u prethodne dvije decenije. Pandemija je povećala nejednakost i u mnogim drugim sferama ljudske aktivnosti – raspoloživost vakcina, ekonomski rast, pristup obrazovanju i zdravstvenoj zaštiti te obim gubitka radnih mjesta i prihoda, koji se pokazao većim za žene, niskokvalificirane i radnike u neformalnom sektoru. Taj trend bi mogao ostaviti trajne posljedice, naprimjer, gubici ljudskog kapitala uzrokovani prekidom obrazovanja se mogu preliti na naredne generacije.
– U svjetlu projiciranog usporavanja rasta proizvodnje i investicija, ograničenog prostora za intervencije politike i značajnih rizika, koji zasjenjuju izglede, ekonomije u nastanku i razvoju će trebati pažljivo prilagoditi svoju fiskalnu i monetarnu politiku. Također trebaju provesti reforme da bi otklonile posljedice od pandemije. Te reforme bi trebale biti dizajnirane da unaprijede investicije i ljudski kapital, dovedu do preokreta u nejednakosti prihoda i rodnoj nejednakosti i da se suočavaju s izazovima klimatskih promjena – kazao je Ayhan Kose, direktor Grupe za izglede Svjetske banke.
