Žena koja pomiče granice. Ta rečenica ukratko bi opisala Snježanu Köpruner, jednu od najuspješnijih bh. poduzetnica, vlasnicu firme GS-TMT iz Travnika, a koja je nakon električnih bicikala lansirala i Evo – električno dostavno vozilo, i to nakon što su odustajanjem partnera iz Njemačke bili prepušteni vlastitim snagama.
Ova Dalmatinka, koja udahnjuje život Bosni, a uskoro i Hercegovini s obzirom na to da je otvorila tvornicu u Prozoru-Rami koja će u početku raditi dijelove za bagere firme Liebherr, govori za Večernji list BiH o projektima, poslovanju, poteškoćama, utjecaju korone i rata na biznis…
Što nam možete reći o novom projektu – prvom bh. električnom dostavnom vozilu Evo?
– Već smo se 2015. na projektu EU Horizon 2020. prijavili za jedno lako transportno vozilo i umalo prošli. Ideje se već dugo roje u glavama naših inženjera. Od jeseni 2019. s partnerom iz Njemačke radili smo na već započetom razvoju dostavnog električnog vozila za potrebe špedicije koja radi za DB. No, pojavom pandemije koronavirusa ova kooperacija je, nažalost, zaustavljena, a partner odustao od daljnjeg razvoja. Ali mi nismo htjeli odustati od već započetog zadatka i, kao što vidite, razvoj prototipa smo doveli do kraja. Tek sada nas očekuju najveći izazovi – naći prvog većeg kupca, usvojiti serijsku proizvodnju i raditi dalje na razvoju.
Pojavila se informacija kako je Deutsche Telekom naručio vaša vozila?
– Deutsche Telekom nikad od nas nije naručio ništa slično. Marketing vezan uz prodaju trebao bi početi za koji mjesec s obzirom na to da nam je još preostao završetak homologacije i dobivanje svih potrebnih dozvola kako bi naš Evo mogao izići na cestu.
Otvorili ste tvornicu i u Rami, što će se proizvoditi i jeste li već našli radnu snagu?
– Tvornica u Rami na početku će raditi dijelove za bagere tvrtke Liebherr. Na ovom projektu danas u GS-TMT d. o. o. u Travniku radi nešto više od 30 zaposlenika. Većina njih putuje svaki dan iz Prozora za Travnik. To pokazuje koliko su se ovi ljudi spremni žrtvovati da bi ubuduće radili kod kuće.
Do kraja ove godine planiramo da će na projektu u Rami raditi oko 100 zaposlenika. Plan je da ih za tri godine poslovanja u pogonu u Rami radi od 200 do 250. A kada usvojimo proizvode za Liebherr, radit ćemo na usvajanju drugih proizvoda.
U Travniku zapošljavate više od 500 osoba s prosječnom neto plaćom od 1400 KM. To je iznad bh. prosjeka, a čuli smo i da vaši radnici imaju i druge pogodnosti?
– Danas kod nas radi 517 radnika s prosječnim primanjima od 1.475 KM. Mišljenja sam da to i nije tako velika plaća kada znate da svatko kod nas zaradi tu plaću. Politika Uprave je imati zadovoljne radnike, pa im plaćamo jednom godišnje sve sistematske preglede, a ne samo obvezne.
Imamo blagajnu uzajamne pomoći i svoj vrtić. Dajemo stipendije djeci naših radnika, kao i ostalim učenicima koji kod nas polože testove. Kada živite u zemlji koja i nije baš funkcionalna, onda trebate preuzeti neke funkcije koje ona ne ispunjava.
Kada govorite o 1000 KM, mislim da govorite o minimalnoj plaći. Mišljenja sam da je poslodavcima koji rade u niskoakumulativnim djelatnostima, kao što su koža i tekstil, taj iznos nemoguće isplaćivati. Sada je vrijeme kada posebno trebamo voditi računa o zaposlenicima jer ih je sve manje i manje. Mislim da oni poslodavci koji ne shvate kako im je vrijedan i educiran zaposlenik najveća vrijednost u firmi neće opstati.
Cijeli intervju pročitajte OVDJE
