Ministar pravde BiH Josip Grubeša (HDZ) uputio je pismo ministru mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske Olegu Butkoviću, ali i Evropskoj komisiji u kojoj navodi da ne postoje nikakve pravne prepreke za izgradnju Pelješkog mosta.
Ovo pismo je reakcija na pismo koje je jučer hrvatskom ministru i EU funkcionerima uputio ministar civilnih poslova BiH Adil Osmanović, a u kojem Butkovića obavještava o postojanju pravnih smetnji za izgradnju mosta.
Pismo Grubeše prenosimo u cijelosti:
“Ovim putem želimo ukazati na niz pravno neutemeljenih tvrdnji, neistina i nedopustivo štetnih posljedica koje mogu nastupiti između naših dviju susjednih i prijateljskih zemalja, s obzirom na sadržaj i kontekst pisma gospodina Adila Osmanovića ministra civilnih poslova Bosne i Hercegovine koje vam je uputio glede početka izgradnje Pelješkog mosta, te iznijeti nekoliko važnih pravnih činjenica koje su od posebnog značaja za razumijevanje ove problematike.
Člankom 1. Aneksa IV Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (Ustav Bosne i Hercegovine iz 1995.), propisan je kontinuitet BiH u međunarodno priznatim granicama.
– Za vrijeme SFRJ bile su definirane kopnene granice država ali ne i morske granice pa se u tom slučaju primjenjuje Konvencija UN o pravu mora iz 1982. godine, točnije članak 15. koji kaže da se granica uređuje crtom sredine dok se države ne dogovore drugačije.
– Svaka država bivše SFRJ nastavlja svoje postojanje u granicama koje je imala na dan stjecanja neovisnosti sukladno s pravnim načelom uti possidetis iuris (kako je zatečeno).
– Ugovor o državnoj granici između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine potpisali su na međudržavnoj razini 30.7.1999. godine, predsjedatelj Predsjedništva BiH, Alija Izetbegović i predsjednik Republike Hrvatske, dr. Franjo Tuđman. Člankom 22. stavak 2. propisano je da se Sporazum primjenjuje na dobrovoljnoj osnovi do konačne ratifikacije.
– Člankom 4. Sporazuma propisano je da je morska granica utvrđena sukladno Konvenciji UN o pravu mora. Crta sredine nije u blizini Pelješkog mosta, pa eventualni spor o granici, ne može biti izgovor u konkretnom slučaju da se osporava izgradnja navedenog mosta.
– Vlast u Bosni i Hercegovini podijeljena je na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu, te jedan ministar u Vijeću ministara BiH, kao kolektivnom tijelu ne može predstavljati BiH u međunarodnim odnosima. Naime, Ustavom BiH je propisano da je za pitanja istupanja u međunarodnim odnosima nadležno Predsjedništvo BiH.
– Bosna i Hercegovina je donijela Zakon o državnoj granici BiH (“Službeni glasnik BiH“ br. 53/09, 54/10 i 47/14), kojim je propisano da Vijeće ministara, na prijedlog Ministarstva civilnih poslova Bosne i Hercegovine, uspostavlja tijelo koje će, zajedno s nadležnim tijelima susjednih država, obaviti poslove razgraničavanja i utvrđivanja državne granice, te obaviti pripreme za sklapanje međunarodnih ugovora o državnoj granici (članak 38. stavak 3). Člankom 3. je precizno propisano da je državna granica “zamišljena ravan koja okomito prolazi graničnom linijom kao i na području graničnih prijelaza u zračnim, morskim i riječnim lukama i na željezničkim stanicama, preko kojih se odvija međunarodni promet”, te je isto tako jasno propisano da je granična linija ona linija koja razgraničava teritorij BiH od teritorija susjednih država na kopnu, moru, rijekama i jezerima, utvrđena u skladu s međunarodnim ugovorom, pa pozivanje na Državno povjerenstvo za granicu BiH nije pravno relevantno jer ona ima mandat samo razgraničenje državne granice ali ne i granične linije.
– Zakon o postupku zaključivanja i izvršavanja međunarodnih ugovora je usvojen 2000. godine dok je Sporazum potpisan 1999. godine, pa se na postupak njegovog zaključenja primjenjivao Zakon koji je u to vrijeme bio na snazi. Pitanje ratifikacije i drugih procesnih pretpostavki za stupanje na snagu potpisanog Sporazuma s bosanskohercegovačke strane treba konzultirati propise koji su u vrijeme potpisivanja vrijedili, te koje je ovlasti potpisnik ispred BiH imao, jer je Sporazum potpisao predsjedatelj Predsjedništva BiH. Upravo zbog svega navedenog, pravno je neutemeljena konstatacija da neusklađenost Sporazuma sa Zakonom iz 2000. godine uskraćuje pravni legitimitet za primjenu navedenog Sporazuma pa samim tim i upitnost njegove valjanosti.
Iz iznesenog, nedvojbeno je da je sa strane BiH, član Predsjedništva BiH potpisao Sporazum i ugovorio da se isti primjenjuje na privremenoj osnovi do ispunjavanja pretpostavki sukladno unutarnjem zakonodavstvu svake od zemalja, što treba cijeniti po propisu koji je vrijedio u vrijeme zaključenja Sporazuma. Jednako tako, za njegov raskid je potrebno provesti proceduru, te je potrebno da u tom kontekstu prema Republici Hrvatskoj nastupi ovlašteno tijelo unutar BiH.
Imajući u vidu da je Republika Hrvatska ispoštovala zahtjeve bosanskohercegovačke strane i most podigla na 55m s razmakom između stupova mosta od 200m na sredini, što zadovoljava uvjete za uplovljavanje najvećih brodova u Neumski zaljev kao i do sada, držimo da pismo ministra Osmanovića ne doprinosi daljnjem razvoju dobrosusjedskih odnosa između naših dviju prijateljskih država nego im šteti. Bosna i Hercegovina prema drugim zemljama mora nastupati putem državnih tijela koja su za to Ustavom BiH određena, pa pojedinačni istupi posebice u vanjskim poslovima bez pravnih argumenata i institucionalnog digniteta i legaliteta krše ustavne odredbe, nanose nesagledivu štetu našim odnosima i dodatno kvare međunarodni ugled BiH pa ni u kojem slučaju ne mogu i ne smiju biti tretirana kao stav Bosne i Hercegovine.
Kako ne postoje pravne zapreke za realizaciju ovog značajnog projekta, iskreno se nadamo da će on biti realiziran na zadovoljstvo obiju država, a cijeneći njegov širi značaj i same EU”, napisao je Grubeša.
