Prerađivači drveta, vlasnici pilana i fabrika namještaja u Potkozarju, koji zapošljavaju nekoliko hiljada radnika, prinuđeni su na uvoz trupaca, daske i drugih poluproizvoda od drveta kako bi održali proizvodnju.
Stevo Stojnić, vlasnik preduzeća „Stojnić“ d.o.o Mašići, sa 50 radnika koje godišnje prerađuje od šest do sedam hiljada kubika bukovine, a masivne ploče i blanjane elemente izvozi u Francusku i Njemačku, kaže da je nedostatak trupaca veliki problem.
– Dio prerađivača drveta je zbog nedostatka sirovine ugasio mašine. Za sada to rješavamo uvozom daske iz Hrvatske i kupovinom bukovih trupaca u privatnim šumama. Kvote koje su određene u JP „Šume Srpske“ nisu dovoljne – naglasio je Stevo Stojnić, koji se za privatni biznis opredijelio prije 30 godina.
On ističe da godišnje njegova fabrika dobija 4.000 kubika u JP „Šume Srpske“, 1.300 kubika daske kupuje u Hrvatskoj, a ostalo podmiruje u privatnim šumama u Potkozarju.
– Odavno nije bilo teže. Trupce u privatnim šumama plaćamo od 170 do 200 KM po kubiku, što je od 40 do 60 KM skuplje nego u JP „Šume Srpske“. Ipak, i pored takvih nedaća te izostanka adekvatnih državnih stimulacija, stalno ulažemo u proizvodnju, nabavljamo moderne mašine i zapošljavamo mlade radnike – kazao nam je Mladen Stojnić, direktor preduzeća „Stojnić“, u kojem, osim njegovog oca Steve, radi i brat Aleksandar.
Među preduzećima koja se suočavaju sa istim problemom je „Nova DIPO”, koja je u prošloj godini iz državnih šuma dobila 65 odsto ugovorenih trupaca. Zato su u ovoj podgradačkoj fabrici duge tradicije prinuđeni da trupce nabavljaju u Hrvatskoj, što uzrokuje značajan rast troškova.
Veljko Beuk, direktor ovog preduzeća, kaže da su prošle godine ugovorili 22.000 kubika bukovih trupaca, a dobili oko 14.000 kubika.
Na identične probleme ukazuju i u “Foresti” u Kostajnici, gdje su rješenje pronašli izgradnjom fabrike u Hrvatskoj Kostajnici, jer u susjednoj državi nemaju problema kao ovdje.
Da ugovori nisu ispoštovani priznaju i u „Šumama Srpske “ navodeći da „kod pojedinih gazdinstava isporuka nije u skladu sa predviđenom dinamikom zbog problema u procesu proizvodnje“. Najveći problem, kažu, jeste nedostatak sjekača i drugih radnika u eksploataciji drveta.
U ovom javnom preduzeću ističu da su potrebe prerađivačkih kapaciteta znatno veće od planirane godišnje realizacije.Na adresu Ministarstva spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH upućena je inicijativa da se zabrani izvoz trupaca na dvije godine, kao jedna od mjera zaštite domaće proizvodnje i ublažavanja nedostatka sirovine, tvrde u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede RS.
Zaštita domaće drvoprerađivačke industrije zatražena i od Savjeta ministara sredinom prošle godine. U pomenutoj inicijativi, Ministarstvo poljoprivrede podsjeća na ranije zaključke Vlade RS kojima se traži zabrana izvoza šumskih drvnih sortimenata, te da se uvedu takse na izvoz rezene građe bukve i hrasta.
Darko Partalo, predsjednik Izvršnog odbora Udruženja drvoprepađivača RS, kaže da poslodavci već 15 godina vode borbu da se zabrani izvoz trupaca, što bi pomoglo domaćim prerađivačima.
Milan Sredojević, direktor Šumskog gazdinstva “Gradiška”, na jednom od sastanaka sa prerađivačima te rukovodstvom JP “Šume RS” i Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede u Gradiški, požalio se na problem manjka radnika.
– Nismo ispunili proces proizvodnje u planiranom fizičkom obimu. Tu ima više problema, a među njima je odlazak u inostranstvo radnika s višegodišnjim iskustvom u šumarstvu. To se odnosi na naše kooperante ali i radnike zaposlene u šumarskim preduzećima. Zato je dinamika sječe usporena – pojasno je Sredojević.
Šumsko gazdinstvo “Gradiška” godišnje posiječe oko 150.000 kubinih metara različitih drvnih sortimenata. Od toga je 50.000 kubika trupaca i 100.000 kubika ogrijevnog drveta.
Srpskainfo / Moja Gradiška
