Luksuzne marke poput Hermesa usprkos lošoj ekonomskoj prognozi i dalje ostvaruju vrtoglave zarade, no kinesko tržište postaje im razlog za brigu, piše The Economist.
Hermès je sinonim za ekskluzivnost. Prošle godine model njegove najpoznatije torbe Birkin dosezao je cijenu od 450 tisuća dolara, a nije ga moguće kupiti online, nego se osobno preuzima i nakon pola godine od narudžbe. Ne postoje reklame u modnim magazinima ni blještavim reklamnim kampanjama, ni postovi na Instagramu. Za one ne tako poznate, za nabavu torbe Birkin treba čekati i do nekoliko godina, a dio razloga je ograničena ponuda.
Drugi razlog je sve veća potražnja za svim vrstama luksuznih proizvoda. Prošlogodišnja dobit Keringa, vlasnika modnih marki kao što su Gucci i Balenciaga, porasla je za 14 posto, dok je u LVMG-u, vlasniku Tiffanya i Luis Vuittona, neto dobit porasla gotovo za četvrtinu. Dobit Hermèsa i Richemonta, vlasnik Cartiera, porasla je za više od trećine.
Zajedno, te četiri grupe ostvarile su više od 33 milijarde eura dobiti, s ukupnim prihodima od 130 milijardi dolara, prenosi Hina.
To je, međutim, bilo prije nego što su inflacija i rastuće kamatne stope raspirile strahove od globalne recesije. Kako se ti strahovi povećavaju, luksuzni brendovi gube sjaj, barem u očima ulagača.
Prva stvar na koju bi trebali obratiti pažnju je pozicioniranje brenda unutar luksuznog tržišta. Marke koje ciljaju na sloj građana srednje kupovne moći poput Ralph Laurena, osjetljiviji su na ekonomske probleme nego luksuzne marke koje ciljaju na jedan posto svijeta s opscenim bogatstvom.
To se pokazalo točnim još prošle godine. Prema podacima analitičke kuće Bernstein, kupci koji su izdvojili do tisuću eura na dizajnersku robu prije pandemije, prepolovili su svoju prosječnu potrošnju u 2022. godini. Nasuprot tome, oni koji su uistinu bogati više su no udvostručili potrošnju. Trenutno se na samo pet posto kupaca odnosi 40 posto ukupnog iznosa globalne prodaje luksuza.
