Šta je revizija utvrdila? To je pitanje koje se najčešće postavlja nakon objave revizorskog izvještaja. Mirza Kudić, generalni revizor Ureda za reviziju institucija u Federaciji BiH, smatra da je jednako važno pitati zašto je problem nastao, zašto nije ranije prepoznat i može li se isti rizik pojaviti i u drugim institucijama.
O tome se govorilo na panelu „Uloga i odgovornosti profesionalaca u upravljanju javnim resursima“, održanom u okviru V Revicon Međunarodnog kongresa javnog sektora NEXUS u Neumu.
Ured za reviziju institucija u FBiH već 25 godina provodi finansijske revizije ministarstava, javnih preduzeća, zavoda, općina i drugih institucija. Iskustvo stečeno kroz veliki broj revizija omogućava da se pojedinačni nalazi posmatraju i kao pokazatelji širih slabosti u sistemu i, što je mnogo važnije, kao signal za unapređenje sistema upravljanja javnim finansijama.
„Ponavljanje određenih nalaza iz godine u godinu, ali i njihovo prisustvo kod različitih subjekata, ukazuje na područja u kojima postoji prostor za sistemsko unapređenje prakse, jačanje profesionalnih kompetencija i drugačije pozicioniranje profesionalaca unutar organizacije“, istakao je Kudić.
Takvi nalazi mogu biti korisni i institucijama koje u tom trenutku nisu predmet revizije. Ako se, naprimjer, problemi pojavljuju u računovodstvenim evidencijama, upravljanju potraživanjima, internim kontrolama ili radu interne revizije, drugi mogu provjeriti postoje li iste slabosti i u njihovom radu.
To mijenja i ono što se očekuje i od računovođa i od drugih profesionalaca u javnom sektoru. Njihov posao nije samo evidentirati i izvještavati o onome što se već dogodilo. Uz podatke i izvještaje koje pripremaju, upravo njihove stručne procjene trebaju pomoći da se rizik prepozna na vrijeme i da rukovodstvo ima pouzdaniju osnovu za donošenje odluka.
Zbog toga problemi koji na prvi pogled djeluju kao računovodstveni često postaju pitanja upravljanja i odgovornosti. Nepotpuna evidencija, loše praćenje potraživanja ili kontrole koje ne funkcionišu mogu direktno uticati na kvalitet odluka i način na koji se upravlja javnim novcem.
Revizorski nalazi tako ne služe samo utvrđivanju nepravilnosti, već mogu pokazati gdje sistem treba ojačati da bi davao pouzdanije informacije i ranije prepoznavao rizike.
„Cilj nije pripremiti organizaciju za reviziju, nego izgraditi sistem koji daje pouzdane finansijske informacije, na vrijeme prepoznaje rizike i omogućava bolje upravljanje javnim novcem“, poručio je Kudić.
O tim pitanjima na Reviconovom kongresu razgovara se upravo sa ljudima koji se s njima susreću u svakodnevnoj praksi. Takva razmjena iskustava dio je dugogodišnje saradnje Revicona i Ureda za reviziju institucija u FBiH, kroz koju se iskustva iz revizorske prakse prenose profesionalcima u javnom sektoru.
Za Jelenu Misitu, izvršnu direktoricu Revicona, upravo je u tome vrijednost ovakve saradnje.
„Naš zajednički cilj je da se iskustvo iz revizorske prakse ne zadrži samo na pojedinačnim revizorskim izvještajima, nego da postane dio znanja koje profesionalci mogu primijeniti u svom svakodnevnom radu. Takva razmjena otvara prostor da se dobra rješenja i korisne prakse brže prepoznaju i prenesu svuda gdje mogu donijeti najveću korist: učinkovito upravljanje javnim resursima“, zaključila je Misita.