Freddie Figgers svoj prvi računar dobio je u dobi od devet godina. Bio je star i nije radio, ali je to bio početak “ljubavne veze” s tehnologijom koja je dječaka pretvorila u izumitelja, poduzetnika i telekom milionera – budućnost kakvu bi malo ko mogao predvidjeti nakon početk njegovog teškog života.
– Ne dopustite da vaše okolnosti definiraju ko ste – poručuje danas ovaj 31-godišnji milioner.
Naime, kad je imao osam godina, pitao je oca Nathana o okolnostima njegovog rođenja i odgovor je bio nezaboravan.
– Rekao je: “Slušaj, reći ću ti istinu, Fred. Tvoja biološka majka, bacila te je, a ja i Betty Mae nismo te htjeli poslati u dom i usvojili smo te” – ispričao je on za BBC.
Freddie je, naime, pronađen napušten kao novorođenče pored kontejnera za smeće u ruralnom dijelu Floride.
– Kad mi je to rekao, pomislila sam: “Ok, smeće sam” i osjećao sam se neželjeno. Ali on me uhvatio za rame i rekao: “Slušaj, nemoj da ti to nikad smeta” – prisjeća se on.
Nathan Figgers bio je radnik na održavanju i majstor, a Betty Mae radnica na farmi. Živjeli su u Quincyju, ruralnoj zajednici od oko 8.000 ljudi u sjevernoj Floridi, a bili su u pedesetim godinama kad se Freddie rodio 1989. godine.
Već su imali više djece, ali odlučili su primiti Freddieja kad je imao dva dana i usvojiti ga kao vlastitog sina. Freddie kaže da su mu pružili svu ljubav koju je ikad mogao poželjeti – ali druga djeca u Quincyju znala su biti brutalna.
– Djeca su me znala maltretirati i zvati me Beba iz smeća. Sjećam se da sam ponekad izlazio iz školskog autobusa, a djeca su znala dolaziti i gurati me, bacati u kantu za smeće i smijati mi se – prisjeća se on.
Došlo je do tačke kada bi ga otac čekao na autobuskoj stanici i pratio kući, ali djeca su se rugala i Nathanu, sjeća se Freddie. Što se Freddieja tiče, Nathan i Betty Mae bili su heroji i veliki uzori.
– Vidio sam da moj otac uvijek pomaže ljudima, zaustavljajući se uz cestu pomažući strancima, hraneći beskućnike. Bio je nevjerovatan čovjek – dodaje.
Vikendom bi se Freddie i Nathan vozali oko kontejnera tražeći korisne stvari koje su njihovi vlasnici bacili. Freddie je posebno gledao računare.
– Stara je izreka: “Smeće jednog čovjeka je blago drugog čovjeka”. Osim toga, uvijek su me fascinirali računari. Uvijek sam želio Gateway računar, ali u to vrijeme nismo si to mogli priuštiti – prisjeća se on.
Napokon, jednog dana kad je Freddie imao devet godina, otišli su u trgovinu korištene robe zvanu Goodwill, gdje su naišli na pokvaren računar Macintosh koji su kupili za 24 dolara.
Nakon mnogo pokušaja, Freddie je uspio popraviti računar i tada je znao da se želi cijeli život baviti tehnologijom. Kasnije je počeo popravljati i računare u svojoj školi, te je od tog posla počeo i zarađivati novac.
Zbog svog talenta postao je široko poznat, početo je raditi i za lokalnu zajednicu, te kasnije osnovao i vlastitu kompaniju.
Zaslužan je za mnoge izume, poput cipela pomoću kojih se mogu pratiti ljudi koji imaju Alzheimerovu bolest.
Freddie kaže da bi najvažniji savjet koji bi dao svojoj kćerki da “nikad ne odustaje, bez obzira koliko svijet izgleda hladan” i pokuša pozitivno utjecati na život svake osobe s kojom se susretnete.
