Broj penzionera u Bosni i Hercegovini nastavlja se povećavati, i ovo je jedan od osnovnih razloga za brigu kada je riječ o našoj ukupnoj ekonomiji.
U tom svjetlu treba naglasiti nekoliko činjenica. Kao prvo, proces starenja stanovništva karaktersitičan je za skoro sve evropske zemlje, i on je posljedica produženog životnog vijeka i smanjenog nataliteta, odnosno činjenice da se ljudi odlučuju imati manje djece nego ranije.
Razne zemlje se bore s tim na različite načine, među kojima su pokušaji da se poveća natalitet raznim olakšicama za treće ili četvrto dijete, ili produženjem dobne granice za odlazak u penziju.
Odlasci u druge zemlje
U BiH postoje ovakve inicijative ali su podsticaji države nedovoljni da motivišu roditelje da imaju više djece.
No, trenutno mnogo popularniji način na koji se države Evrope bore s ovim problemom jeste privlačenje stranih radnika, koje nastoje zadržati u svojoj zemlje i inkorporirati u svoju kulturu.
To dolazimo do ključnog problema. BiH nije u mogućnosti da privlači strane useljenike (osim migranata kojima je naša zemlje prolazna stanica).
Štaviše, naša zemlja je jedna od glavnih polaznih destinacija, odnosno država iz koje ljudi sele u druge zemlje.
Kako bi se riješio problem isplate penzija, Federacija je od ove godine počela s trezorskim poslovanjem fonda PIO/MIO, što drugim riječima znači da se penzije isplaćuju iz Budžeta Federacije, gdje se ujedno uplaćuju doprinosi.
Kako bi se osigurale isplate, penzije su postavljene kao drugi prioritet u Budžetu, odmah nakon otplate duga.
Udar na cijeli budžet
Na taj način je privremeno osigurana stabilnost penzionog fonda.
No, dugoročno to ne znači mnogo. Odnos radnika i penzionera nastavit će se pogoršavati. Sve manje ljudi će, vremenom, puniti budžet, u relativnom odnosu s onima koji su budžetski korisnisi.
Radnika će biti sve manje kako zbog prirodnog starenja stanovništva tako i zbog odljeva u druge zemlje.
S obrziom da su penzije dio budžeta, to znači da njihova isplata neće biti ugrožena (kao što se vidjelo u drugom kvartalu ove godine, kada je njihova isplata nastavljena u redovnom iznosu uprkos snažnom padu prihoda od doprinosa). No, to ujedno znači da će čitav budžet trpiti posljedice.
Posao koji će se morati obaviti
Ovaj problem ne može biti riješen samo jednom reformom, odnosno potrebna je kombinaciji nekoliko reformi. Jedan od njih je reforma penzionog sistema, do koje će nekad sigurno morati doći, a u kojem će se produžiti granica za odlazak u penziju.
Drugi je povećanje podsticaja na rađenje djece, odnosno povećanje nataliteta.
Treće, i najvažnije, jeste zaustavljanje odljeva stanovništva. Naravno, svaki od ovih načina dalje bi se mogao obrazlagati na detalje. No, zasad vlasti ne pokazuju istinsku volju da se posvete ovom poslu, i to je ono što najviše brine. Prije ili kasnije, to će morati učiniti.
Autor: G. Mrkić
Tekst je nastao u okviru projekta koji je finansiran od strane USAID-ovog Programa osnaživanja nezavisnih medija kojeg implementiraju CPCD i Otvorena mreža.
