Većina roditelja jednako voli svoju djecu, no mnogi se razlikuju u odgoju, a to je itekako vidljivo i između bogatih i onih manje bogatih.
Bogataši gotovo sve rade na drugačiji način od prosječnih ljudi. Oni se konstantno usavršavaju, izbjegavaju osjećaj nostalgije i bez problema mogu prigrliti sebičnost.
Nije stoga nimalo čudno i da imaju različite stavove kad je riječ o roditeljstvu i odgoju djece.
Steve Siebold, čovjek koji je sam zaradio svoje milijune, intervjuirao je više od 1.200 od nekih od najbogatijih ljudi na svijetu, te je svoje pronalaske objavio u knjizi ‘How Rich People Think’.
Dok, naime, prosječni ljudi djecu uče kako preživjeti, bogataši djecu podučavaju kako da budu bogati.
“Prosječna obitelj nesvjesno prenosi ista ograničavajuća uvjerenja o novcu, s generacije na generaciju. To su vjerovanja koja u obiteljima obitavaju desecima, ako ne i stotinama godina”, piše Siebold.
Bogataši, s druge strane, ne samo da uče djecu pametnim financijskim navikama, nego ih uče i da je u redu željeti biti bogat, te da svi mogu biti bogati ako to dovoljno žele i ako se potrude.
“Iako su mase zadovoljne s ‘igranjem na sigurno’, uživanjem u udobnosti i izbjegavanjem boli, najveći među nama žive punim plućima i uče svoju djecu da čine to isto. Za njih, život je igra koju treba igrati odvažno i bez straha, te oni uvijek pružaju dobar primjer malenima koji prate svaki njihov korak”, piše Siebold.
Naravno, način na koji bogataši uče djecu o novcu je ključan. Naime, oni ih podučavaju da zarađuju rješavajući probleme i poboljšavajući kvalitetu života drugih ljudi. Na taj način djeca mogu na novce gledati kao na pozitivnu, produktivnu snagu, umjesto kao na oružje kojim se malobrojni bore protiv mnoštva.
Djeca počnu na novce gledati kao na prijatelje, dok većina prosječnih ljudi u biti novce smatra neprijateljem.
I dok ga mnogi kritiziraju da podržava ideju elitizma, Sieblod proturječi tome: “Ljudi tvrde da roditelji uče djecu da gledaju na mase s visoka. Ali to nije istina. Oni ih uče da svijet gledaju realno, na način na koji društvo stvarno funkcionira”.
