Već nekoliko godina unazad na računu rezervi Centralne banke BiH nalazi se golemi višak novca, više od 600 miliona KM, koji stoji zaleđen jer se političke elite ne mogu dogovoriti kome pripada i kako ga podijeliti. I ne samo to – sada se iz opozicije čuju upozorenja da se taj novac nipošto ne smije dirati da se ne bi ugrozila monetarna stabilnost i potaknula inflacija!
Naravno, riječ je o potpuno besmislenom upozorenju opozicije jer se ovdje ne radi o štampanju novca bez pokrića (što je, ruku na srce, svojevremeno predlagao Dodik) nego o angažiranju već postojećeg, zarađenog novca s pokrićem, a koji već godinama skuplja prašinu u trezoru Centralne banke BiH, piše Slobodna Bosna.
No, da bi se ta dilema razjasnila, potrebno je odgovoriti na glavno pitanje: o kom novcu govorimo, kako se uopće pojavio toliki višak u Centralnoj banci BiH i kako je zakonski uređena ta oblast, odnosno je li zakonom dopuštena mogućnost da se taj novac troši u izgradnju infrastrukturnih objekata, kako je nedavno sugerirao lider SDA Bakir Izetbegović.
Višak novca u Centralnoj banci BiH nastao je kao neto profit ove institucije, kao razlika između prihoda (uglavnom od kamata) koji su neuporedivo veći od rashoda.
Centralna banka u aranžmanu valutnog odbora mora imati pokriće svojih monetarnih obaveza u deviznim rezervama u visini od bar 100 posto. Međutim, praksa je pokazala da je neophodno i veće pokriće kako povjerenje javnosti u valutni odbor i nezavisnost Centralne banke ne bi bili narušeni. Zbog toga je Zakonom pripisano da pokriće monetarne pasive deviznim rezervama u aranžmanu valutnog odbora u BiH bude 100 plus 5 posto. I ta je zakonska obaveza neupitna i davno je ispunjena. Ovdje je riječ o novcu koji se pojavljuje iznad zakonom propisanog iznosa o 105 posto.
ZAKONSKA OBAVEZA
Centralna banka BiH, u skladu sa zakonskim odredbama, svake godine Vijeću ministara BiH transferira dio ostvarenog profita, no u pravilu na tim je transferima škrtarila pa je veći dio profita zadržavala na svom podračunu a manji dio (oko 30 miliona KM godišnje) uplaćivala na račun Vijeća ministara BiH. Primjerice, 2014. godine, neto profit CBBiH iznosio je preko 130 miliona KM, a Vijeću ministara uplaćeno je tek 30 miliona KM. Po ovom osnovu, od 2008. godine do danas, Centralna banka je Vijeću ministara ukupno uplatila oko 250 miliona KM, mada je, dosljedno poštujući slovo zakona, taj iznos mogao biti čak tri puta veći.
Nesporno je da taj akumulirani profit CBBiH pripada njenom osnivaču, tj. Parlamentu i Vijeću ministara BiH, no kada se prije dvije godine pojavila ideja o angažiranju viška novca CBBiH, sudarile su se dvije potpuno oprečne „koncepcije“: Vlada Republike Srpske izričito je tražila da taj novac pripada entitetima, 33 posto budžetu RS-a, a 67 posto budžetu Federacije BiH, dok je s druge strane u Vijeću ministara i Upravnom odboru CBBIH forsirana ideja o formiranju zasebnog državnog investicionog fonda iz koga bi se finansirali razvojni projekti malih i srednjih preduzeća u oba entiteta.
I jedan i drugi prijedlog, osim što se međusobno isključuju, imaju još čitav niz mana, pri čemu je najvažnije to što nisu utemeljeni na postojećim zakonskim propisima.
OPREČNI PRIJEDLOZI
To se prije svega odnosi na prijedlog Vlade RS da se višak novca iz Centralne banke BiH transferira u dva entitetska budžeta. Štaviše, Vlada RS predlaže da se promijeni postojeći i usvoji novi zakon kojim bi se decentralizirala Centralna banka BiH, na taj način što bi se organizirala kao klasično akcionarsko društvo, s 33 posto akcija RS-a i 67 posto akcija Federacije BiH. Po tom principu dijelio bi se i profit Centralne banke BiH.
Taj je prijedlog neprihvatljiv bošnjačkim političarima, u jednakoj mjeri u kojoj je srpskim političarima neprihvatljivo da se osnuje poseban državni investicioni fond.
“To bi značilo prenos nadležnosti sa entiteta na državu i mi na to nikada nećemo pristati“, upozorio je predsjednik RS-a Milorad Dodik, koji zagovara decentralizaciju Centralne banke BiH.
No, državni investicioni fond, čije se osnivanje stidljivo zagovara u Vijeću ministara BIH i Upravnom odboru CBBiH, nije naišao na jednodušnu podršku ni u bošnjačkim političkim krugovima. Državni fondovi po definiciji su neefikasni, pored ostalog i zbog toga što su neizostavno pod utjecajem dnevne politike. U dva entiteta već postoje tri razvojna fonda – dva u Federaciji BiH (Razvojna banka i Odraz), i jedan u Republici Srpskoj (Investiciono-razvojna banka RS). Svaka politički neutralna analiza otkrila bi da sve tri navedene institucije funkcioniraju na principu tajkunsko-političke sprege i da su izvor korupcije zapanjujućih razmjera.
U duboko podijeljenom društvu u kome nedostaje minumum uzajamnog povjerenja i uvažavanja, takav fond bio bi izvor dodatnih napetosti i podjela, pa i onih s nacionalnim predznakom. Njegovo osnivanje, kada bi se kojim slučajem i postigao politički konsenzus, trajalo bi godinama i rezultiralo bi dodatnim gomilanjem vrlo skupog i neproduktivnog činovničkog aparata koji bi na vlastito održavanje trošio značajan novac.
IZLAZ U ZAKONU
Ako je neprihvatljiv prijedlog RS-a da se 600 miliona KM podijeli entitetima, i ako je neprihvatljiv prijedlog da se osnuje državni razvojni fond, šta je onda rješenje? Hoće li novac ostati i dalje zaleđen na računu Centralne banke BiH, kao što je godinama ranije stajao novac na računu Elektroprenosa (300 miliona KM) jer dvije entitetske vlade nikako nisu uspijevale dogovoriti njegovu raspodjelu?
Rješenje se krije u postojećem Zakonu o Centralnoj banci BiH u kome je izričito propisana suradnja ove institucije sa svojim osnivačem – Parlamentom BiH. Na potezu je dakle Vijeće ministara BiH koje bi trebalo odrediti namjenu novca i zatražiti saglasnost Parlamenta BiH.
Novac bi se, primjerice, mogao usmjeriti prema dvjema entitetskim direkcijama za cestogradnju uz izričitu klauzulu da se ne može trošiti u bilo koje druge svrhe. U oba entiteta već postoje konkretni projekti čija realizacija kasni zbog nedostatka novca. Takav je, primjerice, tunel kroz planinu Prenj, čija bi izgradnja mogla početi vrlo brzo ukoliko bi se osigurao potreban novac.
Najgore bi „rješenje“ bilo da novac, zbog izostanka dogovora, ostane na računu Centralne banke a da se dvije entitetske direkcije za cestogradnju i dalje zadužuju kod međunarodnih kreditora, i da se izgradnja autoceste otegne unedogled.
