Yugo, jugoslavenska izvedenica modela Fiat 127, “Evropskog automobila 1972. godine” unaprijeđena je u čak 500 detalja, pa su profitirali i domaći kupci.
Premda su ga ismijavali, nije bio potpuno loš, a presudio mu je Hyundai Pony, jeftiniji i kvalitetniji “korejac”, pristigao ubrzo nakon “komunističkog” Yuga. Početkom 1980-ih američki je poslovni čovjek Miro Kefurt došao na ideju o prodaji malog i ekonomičnog jugoslavenskog automobila na američkom tržištu.
Koncentrisao se na Kaliforniju i na salonu u Los Anđelesu izložio Yugo, a ondje ga je vidio mnogo poznatiji Malkolm Briklin (Malcolm Bricklin) i još tokom trajanja salona našao se na letu za Beograd, piše Autoportal.hr.
Briklinu, koji je u to vrijeme uvozio modele kultnih kompanija Bertone i Pininfarina u SAD, nakon što joj je predstavio i Subaru i vlastitu marku sportskih automobila, ideja modela Yugo činila se sigurno dobitnom. Razmjerno savremen i privlačan mali gradski automobil prodavao se, za Amerikance, po vrlo povoljnoj cijeni (3.990 dolara).
Prije 36 godine počela je prodaja modela Yugo America te ga je tokom osam godina čak 141.511 Amerikanaca kupilo (ukupno ih je izvezeno 256.691), tako da se, uprkos današnjoj negativnoj reputaciji, to teško može nazvati potpunim promašajem.
Glavni se problem, međutim, zvao Hyundai Pony, jeftiniji i kvalitetniji korejski konkurent pristigao ubrzo nakon modela Yugo. S druge je strane ipak, u tadašnjoj SFRJ, proizvodnja za Ameriku značajno podigla kvalitetu i opremljenost modela za domaće tržište, prenosi Otisak.
Na automobilu je za izvoz u SAD moralo biti napravljeno oko 500 promjena, od čega su profitirali i domaći kupci. Pa otkud onda toliki negativni publicitet? Kao prvo, Amerikanci nisu imali ponudu drugih istočnoevropskih automobila, pa nisu mogli znati koliko je Yugo u startu bio kvalitetniji od većine njih, a za američke standarde 1980-ih, činjenica, već nije bio skroz adekvatan.
Osim toga, kupovan je jeftino te su se vlasnici prema njemu i odnosili tako, zanemarujući čak i najosnovnije održavanje, poput izmjena ulja. Yugo takav nemar nije mogao podnijeti, Hyundai jest i ta razlika je u velikoj mjeri odredila kasniju razliku u sudbini te dvije kompanije.
– “Kupite Yugo, ne traje dugo” – bio je više pamflet s jakim političkim nabojem, nego slogan s tehničkim utemeljenjem. Ruku na srce, Yugo 45 bio je živahan i štedljiv, izvedenica modela Fiat 127, “Evropskog automobila 1972. godine”, jednog od najboljih malih auta ikada.
Bankrot objavljen 1989. godine
Dobro je služio, uz sitne kvarove, ali bi na oko 100.000 km počeo dimiti pa je trebalo napraviti polugeneralku. Bio je dugačak 349, a širok 155 cm. U osnovnoj je verziji bio s legendarnim Fiatovim motorom od 903 ccm i 45 KS, izvedenim iz baznog motora legendarnog “mališana” Fiat 600 (Zastava 750, ‘Fićo’).
Riječ je o izvedenici slavne serije Fiat 100, OHV, s 3 ležaja radilice, koja se proizvodila od 1955. do 2000, od 633 do 1050 ccm), najbolji u verziji 55 s OHC motorom Zastave 101, obujma 1116 ccm (nudio se i sa 60 KS), a postojale je i verzija 1.3/65 KS.
Osnovni se model, uz mešetarenje tečajem iz “Zlatnih vremena” hiperinflacije, mogao dobiti za 4.000 do 6.000 DEM. Od 1980. do 2008. proizvedeno ih je ukupno 794.428, pri kraju zajedničke države, uz brojčanu oznaku modela (45, 55, 60, 65) dobio je i ime Koral.
Bankrot projekta Yugo America objavljen je 29. siječnja 1989., a poslovanje formalno zaključeno posljednjeg dana januara. Pri kraju proizvodnje u Srbiji se zvao Tempo. Posljednji Yugo proizveden je 11. novembra 2008.
