Bosna i Hercegovina trebala bi u narednih nekoliko mjeseci završiti proces adaptacije Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SAA) sa Evropskom unijom. Prema najavama šefa pregovaračkog tima Hamde Tinjka adaptacija će biti izrazito povoljna za bh. proizvođače. Uvoz proizvoda u BiH će biti ograničen a kvote za izvoz povećane. Novi uslovi zaštitiće bh. poljoprivredne proizvođače, tvrdi Tinjak.
No u optimistične najave ne vjeruje Sead Jeleč, sekretar Udruženja poljoprivrednika Kantona Sarajevo i stručnjak za agrar. Kaže kako je bh. poljoprivreda uništena još prije 15 godina. Tačnije, 2000. godine kada je BiH potpisala bilateralne sporazume sa državama u regiji koji su definisali uslove slobodnog trgovanja a koji su 2006. godine u CEFTA-u.
Nepovoljni uslovi
– Tada su definisani uslovi trgovinske razmjene koji ne idu na ruku Bosni i Hercegovini. Ne možete vi sada mijenjati nešto što je već davno dogovoreno. Formalno, slobodna trgovina je zagarantovana, ali kako možemo govoriti o slobodnoj trgovini ako se takmičimo sa proizvođačima koji imaju nemjerljivo bolje uslove za rad i proizvodnju i koji su u svojim zemljama zaštićeni na sve moguće načine – pita se Jeleč.
Dok sa raznih strana pristižu vijesti o uspjehu i novim investicijama naših poljoprivrednih proizvođača, Jeleč kaže kako su oni zapravo prepušteni sami sebi.
– Nemamo ministarstvo poljoprivrede na državnom nivou. Nemamo strategije za razvoj poljoprivrede. Na nivou Federacije BiH imamo ministarstvo nadležno za poljoprivredu ali i njegov uticaj ostaje ograničen a ugled narušen prijašnjim aferama. Sa druge strane, imamo mnogo neiskorištenih potencijala. Samo u BiH polovina od 400 000 hektara oranica je i dalje neiskorištena a vlasti nemaju nikakvih planova da takvu situaciju promijene. S vremena na vrijeme poljoprivrednicima se dijele poticaji koji na određeni način umiruju proizvođače kako ne bi ispoljavali svoje nezadovoljstvo – tvrdi Jeleč.
Domaći proizvođači prepušteni sami sebi
Prema njegovim riječima, nakon što država nije uradila ništa kako bi zaštitila domaće proizvođače, odgovornost za razvoj domaće proizvodnje sada se pokušava prebaciti na građane na čiju se svijest apeluje da domaću ekonomiju jačaju kupovinom domaćih proizvoda.
– Mi smo opreviše siromašna država da bismo imali razvijen ekonomski patriotizam. Ekonomski patriotizam prisutan je u puno bogatijim zemljama. U zemljama gdje su vlasti i odgovorne institucije učinile sve da stvore povoljne uslove za razvoj domaće proizvodnje. E, onda dolaze građani koji svojim stavovima pružaju dodatnu podršku domaćim kompanijama jer su svjesni da će se to u konačnici vratiti njima – pojašnjava Jeleč.
Država, tvrdi Jeleč, nije svoj posao uradila ni kada je u pitanju deklarisanje proizvoda koje nalazimo na policama tržnih centara. Proizvođači su na deklaracijama dužni navesti sastav proizvoda, no ne i porijeklo sirovine.
– Tako da se može desiti da vi kada kupujete proizvod za koji ste ubijeđeni da je domaći, on to ustvari nije. Da bi jedan proizvod bio domaći, mora sadržati najmanje 51 % domaće sirovine a to je u nekim industrijama u Bosni i Hercegovini vrlo teško osigurati. Čak i ako je imamo, ona je skuplja u odnosu na subvencioniranu uvoznu sirovinu i onda se kompanije, pristisnute ekonomskom računicom, odlučuju na uvoz. Na ovaj način, apsolutno se ne može stimulisati domaća primarna poljoprivredna proizvodnja koja je ključ ekonomskog napretka, tvrdi Jeleč.
Borba za prostor na policama
Domaći proizvođači nisu u ništa povoljnijem položaju ni kada je riječ o plasmanu proizvoda u trgovačkim lancima u BiH. Prema Jelečevim, riječima, 60 do 70 posto trgovačkog sektora u Bosni i Hercegovini u rukama je stranaca i domaći proizvođači za prostor na policama moraju se boriti sa stranim proizvodima:
– Mi zavisimo od njihove dobre volje kakve će nam uslove ponuditi i koliko će naših proizvoda plasirati. Ne postoje nikakvi zakonski propisi koji bi ih primorali da na neki način domaćim proizvodima daju prednost u odnosu na strane. Ako želite ispoštovati uslove o slobodnoj trgovini koji su nam nametnuti, ne možete definisati koji će omjer domaćih i stranih proizvoda biti u nekom tržnom centru – zaključuje Jeleč.
Stranim kompanijama, smatra Jeleč, nije u interesu da se bh. primarna proizvodnja jača jer bi na taj način dobili direktnu konkurenciju:
– Stranim investitorima najviše odgovara da u BiH prave investicije koje će i dalje obezbjeđivati tržište za njihove proizvode. Pogledajte šta stranci kod nas najviše otvaraju: hotele, turističke komplekse, tržne centre i sl… čitav bankarski sektor je u rukama stranih kompanija. Dakle, ubiru profit i stvaraju tržište za plasman svojih proizvoda – zaključuje Jeleč.
Autor: Bojana Šutvić
