Domaće vlasti već godinama, tačnije destinama godina pokušavaju prodati priču da će ekonomska ranesansa u BiH nastupiti zahvaljujući velikom “ekonomskom ciklusu”, tačnije milijardama maraka koje bi bile upumpane u razvojne projekte, poput gradnje autoputa, energetskih objekata, obnove željezničke pruge itd.
No, to se neće desiti. Iako su takve investicije neophodne, one će, dugoročno gledano, imati tek djelimičan učinak na razvoj privrede i sprečavanje odlaska stanovništva.
Takve investicije, kako rekosmo, jesu neophodne, i one će dovesti do zapošljavanja određenog broja radnika tokom realizacije, te uplate nešto većeg iznosa prihoda.
Mnogo toga je potrebno
Samim tim, te će investicije podići brutodruštveni proizvod BiH za nekoliko procenata. No, dugoročno gledano, same po sebi one neće dovesti do ekonomskog preporoda. Evo zašto.
Mreža autoputeva više ne predstavlja nikakvu komparativnu prednostu u odnosu na druge zemlje. Jednostavno, podrazumijeva se da imate autoputeve. Investitorima morate pružiti više od toga. Morate im dati obrazovan i stručan kadar, jednostavne procedure za vođenje biznisa, brz priključak na stuju, vodu…, efikasne sudove i garanciju na provedbe ugovora i zaštitu imovine, itd.
I to većina zemalja ima, za razliku od BiH koja u tim segmentima zaostaje za regionom, što se može vidjeti iz izvještaja poput Doing Business Svjetske banke.
Uz sve te uslove, zemlje centralne i jugoistočne Evrope, koje su konkurenti Bosni i Hercegovini za privlačenje investicija, ne libe se bukvalno platiti kompanijama da baš na njihovoj teritoriji otvore fabriku.
Najbolji primjer koliko BiH zaostaje za drugim zemljama okruženja, je činjenica da čak nismo ni bili u konkurenciji za novu fabriku njemačkog Volkswagena.
Druge zemlje su se bar nadale toj investiciji i bile u nekoj vrsti pregovora, dok se BiH nije čak ni spominjala u tim kombinacijama.
Sistem kao šuplja posuda
Za ozbiljne investicije u proizvodnju treba mnogo više od same infrastrukture, potrebno je da sistem u cjelini funkcioniše, što u BiH nije slučaj. Dok god su institucije i javne korporacije, koje bi trebale štititi investitore i biti im danonoćno na usluzi – pod političkom kontrolom, neefikasne i vjerovatno dobrim dijelom korumpirane, većeg napretka neće biti.
Javne investicije su kao voda koju sipate u neku posudu. Ako je posuda šuplja, koliko god da naspete, rezultat će biti isti.
Sistem je posuda, i on je u BiH šupalj. Dok ga ne zakrpimo, neće biti osjetnog napretka u rastu ekonomije i životnom standardu stanovništva.
G. Mrkić
Tekst je nastao u okviru projekta koji je finansiran od strane USAID-ovog Programa osnaživanja nezavisnih medija kojeg implementiraju CPCD i Otvorena mreža.
