Način na koji se upravlja javnim preduzećima neposredno utiče na javne finansije, kvalitet i dostupnost javnih usluga, upravljanje infrastrukturom i strateškim resursima, ali i sposobnost javnog sektora da odgovori na razvojne potrebe. Zato pitanje finansijske održivosti javnih preduzeća nije moguće odvojiti od kvaliteta vlasničkog i korporativnog upravljanja.
Upravo je tome bila posvećena sesija „Finansijska održivost javnih preduzeća i upravljanje rizicima“, održana u okviru V Revicon Međunarodnog kongresa javne uprave NEXUS u Neumu.
Mirjana Vučić, pomoćnik federalnog ministra finansija u Sektoru za privredne finansije, ukazala je da Federacija danas nema jedinstven pristup upravljanju javnim preduzećima. Za različita preduzeća zadužena su različita resorna ministarstva, zbog čega je teško postaviti jednake kriterije i dobiti jasnu sliku o tome kako cijeli sektor posluje.
Jedan od pravaca reforme zato je uspostavljanje jedinstvene vlasničke politike Federacije BiH. Ona bi trebala jasno odrediti šta država očekuje od svojih preduzeća i kako će pratiti njihov rad.
„Vlasnička politika treba biti primarni fokus budućih reformi u sektoru javnih preduzeća kako bismo uspostavili jedinstven pristup upravljanju portfeljem u vlasništvu Federacije BiH“, naglasila je Vučić.
Profesionalna vlasnička funkcija, istaknuto je tokom razgovora, ne znači da država treba preuzeti operativno vođenje preduzeća. Vlasnik treba jasno definisati svrhu vlasništva, očekivanja i ciljeve, raspolagati kvalitetnim informacijama i pratiti rezultate, dok uprava mora imati dovoljno operativne autonomije da te ciljeve ostvari i za ostvarene rezultate odgovara.
Dio unapređenja sistema očekuje se i kroz izmjene Zakona o javnim preduzećima u Federaciji BiH, koje je predstavila Jasmina Pašić, pomoćnica ministra u Sektoru za normativno-pravne poslove i radne odnose Federalnog ministarstva energije, rudarstva i industrije. Predložene promjene, između ostalog, obuhvataju vlasničku politiku, svrhu i strateške ciljeve upravljanja, ocjenjivanje rezultata i korporativnog upravljanja, kao i promjene u sistemu planiranja i izvještavanja.
Posebna pažnja posvećena je odgovornosti uprave za planiranje i realizaciju planova, kao i ograničavanju obavljanja funkcija u statusu vršioca dužnosti. Cilj je jasnije povezati ono što vlasnik očekuje od preduzeća sa planovima kroz koje uprava treba pokazati kako će ta očekivanja ostvariti.
Pašić je naglasila da je jedan od ciljeva predloženih izmjena i povećanje dostupnosti informacija i kontrole rada javnih preduzeća. Predviđeno je objavljivanje niza podataka o poslovanju, organima upravljanja, poslovnim planovima i izvještajima, kao i redovnije izvještavanje nadležnih institucija.
Važan dio razgovora odnosio se na odnos vlasnika, nadzornog odbora i uprave. Dobro korporativno upravljanje zahtijeva aktivnog vlasnika, kompetentan nadzor, autonomnu upravu i jasno postavljenu odgovornost. Prof. dr. Veljko Trivun s Ekonomskog fakulteta u Sarajevu posebno je ukazao na značaj stručnosti i profesionalizacije organa upravljanja i nadzora.
Jedno od ključnih pitanja sesije bilo je i kako uopće mjeriti uspjeh javnog preduzeća.
Finansijski rezultat ostaje važan pokazatelj, ali sam po sebi ne daje potpun odgovor. „Rezultat javnog preduzeća treba ocjenjivati u odnosu na svrhu zbog koje ga država posjeduje, očekivanja koja je pred njega postavila i unaprijed definisane, mjerljive ciljeve“ istakao je prof. Trivun.
To posebno dolazi do izražaja kod preduzeća koja istovremeno trebaju osigurati dostupnost i kvalitet javne usluge, realizovati investicije i razvojne projekte te očuvati finansijsku održivost.
Tokom sesije otvorena je zato i važna dilema: kako razlikovati trošak legitimne javne funkcije od poslovne neefikasnosti. Javna funkcija ne može biti opravdanje za neefikasno poslovanje, ali ni ostvarena dobit sama po sebi nije dovoljan dokaz uspješnosti ako preduzeće ne ostvaruje svrhu zbog koje ga javni vlasnik posjeduje.
„Ne postoji jedan model uspješnog javnog preduzeća. Različita preduzeća imaju različitu svrhu, ali zajedničko im mora biti da vlasnik jasno zna šta od njih očekuje, da su odgovornosti vlasnika, nadzora i uprave jasno postavljene i da se rezultat mjeri prema unaprijed definisanim ciljevima. Tek tada možemo ozbiljno govoriti o odgovornosti i finansijskoj održivosti“, istakla je Amra Salihović, konsultantica Revicona.
U završnici sesije otvoreno je i pitanje tema koje već snažno utiču na poslovanje javnih preduzeća i koje će u narednim godinama zahtijevati posebnu pažnju vlasnika, nadzornih odbora i uprava. Među njima su AI i digitalna transformacija, ljudski kapital i kompetencije, investicije i novi modeli finansiranja, energetska i zelena tranzicija, operativni i drugi rizici te promjene regulatornih zahtjeva.
Zaključeno je da finansijska održivost javnih preduzeća nije samo pitanje rezultata iskazanog na kraju poslovne godine. Ona počinje jasnim očekivanjima vlasnika, zahtijeva kvalitetno korporativno upravljanje i jasnu odgovornost, a potvrđuje se sposobnošću preduzeća da dugoročno ostvaruje svrhu zbog koje postoji.