U Iranu se ovih dana dešavaju najveći anti-vladini protesti od 2009. godine, i to zbog ekonomske situacije, lošeg životnog standarda i socijalne nepravde.
Ono što je zanimljivo je da iranska ekonomija „na papiru“ zapravo veoma dobro stoji, i da već nekoliko godina bilježi stabilan rast, uz pad inflacije, piše BiznisInfo.
Međunarodni monetarni fond procjenjuje da će iranska ekonomija porasti za 4,2 posto za godinu dana, zaključno s martom 2018.
Do snažnijeg rasta je došlo nakon što je Iran sklopio sporazum sa svjetskim silama o ograničenju svog nuklearnog programa, u zamjenu za ukidanje sankcija.
No, mnogi Iranci ne osjećaju koristi od ovog ekonomskog rasta pa je ogorčenje zbog neimaštine izazvalo proteste koji su počeli u četvrtak, a u kojima je dosad poginulo najmanje 12 osoba.
Nezaposlenost među mladima je velika, a u novom budžetu pomoć siromašima je smanjena, dok je vjerska elita ostala zaštićena. Bolji život, kojem su se mnogi nadali nakon što su ukinute sankcije, nije došao.
– Na stručnom nivou, i u očima MMF-a, Ruhanijeva administracija provodi prave reforme da ojača ekonomiju. No, to dosad nije dovelo do socijalne pravde, rekao je Adnan Tabatabai, su-osnivač nevladine organizacije CARPO, za CNN.
Evo zašto Iranci gube vjeru u ekonomiju:
# Nema dovoljno radnih mjesta
Iran ima obrazovanu mladu generaciju punu potencijala, ali je mogućnosti jako malo.
Nezaposlenost među mladima od 15 do 29 godine je preko 24 posto. Još veća je među urbanom omladinom i ženama. MMF je žene u Iranu nazvao „neiskorištenim izvorom ekonomskog rasta i produktivnosti“. Predsjednik Hasan Ruhani je priznao u ponedjeljak da je nezaposlenost najveći izazov.
# Odljev mozgova
Ova zemlja rasipa ogromni talenat zbog nedostatka mogućnosti. Prema nekim ranijim podacima, iz ove države godišnje odlazi 150.000 obrazovanih ljudi svake godine.
# Rast cijena goriva i hrane
Cliff Kupchan, predsjedavajući Evroazijske Grupe, rekao je da je stagnacija životnog standarda jedan od osnovnih razloga protesta. Poseban bijes izazvao je vladin prošlomjesečni prijedlog budžeta.
Vlada je predložila smanjenje subvencija na osnovne životne namirnice, uključujući hranu i režije za siromašne, i povećanje cijena goriva za 50 posto. S druge strane, religijske institucije su pošteđene bilo kakvih mjera štednje.
Ovaj prijedlog je razbjesnio mnoge Irance, jer je na površinu isplivalo koliko novca zapravo odlazi na religijske institucije, za troškove elite i na druge programe.
# Nedostatak stranih investicija
Kada su sankcije, uključujući one na izvoz nafte, ukinute u januaru 2016. godine, mnogi Iranci su očekivali da će to u kratkom vremenu dovesti do brzog razvoja ekonomije, porasta zaposlenosti i poboljšanja životnog standarda.
Prihodi od nafte zaista su doživjeli ogroman skok, a procvjetali su i neki drugi sektori, kao što je turizam. No, osim nekoliko velikih sporazuma u energetici, nije došlo do velikog broja stranih investicija.
– Kada izuzmete naftnu industriju, ekonomski razvoj je na niskim granama, zbog birokratije, korupcije i drugih strukturalnih problema, rekao je Kupchan.
Dodao je da frustracije Iranaca dijelom potiču od razočarenja što nije došlo do više stranih investicija nakon ukidanja sankcija.
# Očekivanja bila prevelika
– Očekivanja Iranaca su bila prevelika, dijelom zato je što ih je Ruhani podigao na tako visok nivo kako bi dobio podršku javnosti za nuklearni dogovor, kaže Tabatabai.
Podsjetimo, Iran je pristao da ogranični svoj nuklearni program u dogovoru sa SAD, Njemačkom, Rusijom, Kinom, Francuskom i Britanijom, a zauzvrat su mu ukinute sankcije.
Stručnjaci upozoravaju da je ukidanje sankcija zapravo bio samo prvi korak otvaranja ekonomije, ali da treba provesti složene reforme kako bi se privukle značajnije investicije.
Osim toga, posebno je pitanje kako to pretočiti u viši životni standard za sve građane.
