Nakon nekoliko godina rada u sektoru marketinga, Neira Jevicki je odlučila napraviti zaokret koji će joj u potpunosti promijeniti život. Napustila je stabilan posao u jednoj od vodećih IT kompanija u BiH da bi se posvetila sebi, ali kako sama priznaje – nije još bilo njeno vrijeme da “postane domaćica”.
Tako je ušla u poduzetničke vode i, zajedno s prijateljicom Almom, pokrenula Maštograd – igraonicu koja u Sarajevo donosi potpuno novi koncept porodične zabave.
Za razliku od klasičnih igraonica, Maštograd spaja toplinu doma i dječiju maštu – prostor u kojem roditelji i djeca zajedno uživaju, bez prisustva konobara ili osoblja, s kuhinjom koja im stoji na raspolaganju i brojnim pažljivo osmišljenim kutcima za igru i razvoj djece. Osim proslava rođendana, Maštograd nudi i radionice za bebe, djecu i trudnice, a prema reakcijama oduševljenih roditelja na društvenim mrežama, ovaj koncept je upravo ono što je Sarajevu nedostajalo.
Za naš portal, Neira je govorila o svom profesionalnom putu – od blogerice i marketinške stručnjakinje do poduzetnice – o izazovima s kojima se susrela na tom putu, o odluci da napusti radno mjesto u velikoj kompaniji i o tome kako je nastao Maštograd, mjesto puno topline, mašte i inspiracije.
Možete li nam ukratko ispričati svoj profesionalni put prije nego što ste se odlučili na pokretanje privatnog biznisa?
Da pirate malu Neiru kako joj izgleda karijera, vjerovatno bi vam odgovorila da je uspješna advokatica, ali ako pitate veliku Neiru, ovo što je postala joj daleko više leži. Ja sam završila Pravni fakultet u Sarajevu, ali već na prvoj godini sam otvorila svoj blog, a postala sam i PR nekoliko studentskih udruženja, a kasnije sam počela i da vodim društvene mreže za različite brendove.
Neira Jevicki (Foto: @iedvin.photo i @iddavanmunster)
Marketing me privlačio i prije toga, pa sam već u srednjoj školi radila na školskim projektima u PR ulozi.
Još prije nego što sam diplomirala, počela sam da radim u marketinškoj agenciji, gdje sam stekla prva profesionalna iskustva u radu sa klijentima. U tom trenutku sam već preko pet godina uspješno vodila, prvo svoj blog, a kasnije i YouTube kanal.
U jednom trenutku, nakon godinu dana rada u marketinškoj agenciji, stvaranje sadržaja za društvene mreže mi je postalo full time posao. Tri godine mi je to bio jedini posao, ali kada sam bila na vrhuncu, jedan oglas za posao mi je privukao pažnju.
Jedna od najboljih IT kompanija u BiH je imala otvorenu poziciju koja je bila kao da traže baš mene, prijavila sam se i dobila posao. Tu sam bila tačno tri godine, a onda dolazimo do Maštograda, o kojem ćemo danas više govoriti.
Koliko vas je to iskustvo oblikovalo i pripremilo za ono što radite danas?
Odgovorno tvrdim da nisam radila u velikoj kompaniji, da bi mi vođenje vlastite kompanije bilo jako teško. Ne kažem da ne bih to mogla, jer sam i prije radila za sebe, ali sam radila sa ljudima koji su u mene usadili određenu dozu detaljnosti, upoznata sam sa različitim procesima sa kojim prije nisam dolazila u dodir, a i naučila sam kako se nositi sa različitim stresnim situacijama.
Imala sam priliku učiti od vrsnih stručnjaka u polju marketing i ljudskih resursa, i to znanje mi je svakako bilo korisno u vođenju Maštograda.
Kako ste odlučili napustiti siguran posao i upustiti se u privatni biznis? Šta je bilo presudno da kažete sebi: “Vrijeme je da pokrenem nešto svoje”?
Ja ću vjerovatno uvijek raditi u marketingu, ali u kompaniji više ne radim. Radim za sebe, i dalje kreiram sadržaj za društvene mreže i sarađujem sa poznatim domaćim i svjetskim brendovima. U Maštogradu također, zajedno sa kolegicom Almom, se uz sve ostalo, bavim i marketingom.
Moj odlazak iz kompanije nije bio povezan sa otvaranjem vlastitog biznisa, ja sam dala otkaz jer sam htjela da se posvetim više sebi i doslovno da budem domaćica jer mi je moja zarada od društvenih mreža bila sasvim dovoljna. Međutim, nije potrajalo ni dva mjeseca, jer izgleda još nije bilo moje vrijeme da budem domaćica…
U procesu razmišljanja i priprema za pokretanje ovog posla, šta je bio vaš najveći strah? Čega ste se najviše plašili i kako ste taj strah prevazišli?
Ne znam da li bih ovo navela kao svoju pozitivnu ili negativnu osobinu, ali mene nije strah ničega. Znala sam da će Maštograd biti uspješan, jer je bio potreban ovom gradu, ali i da nije bio uspješan, meni bi to bila škola za ubuduće.
Kako ste došli baš na ideju da to bude dječija igraonica?
Ne mogu preuzeti zasluge za ideju, jer je ona potekla od Alme, moje drugarice i suosnivačice Maštograda. Mi smo ustvari primarno rođendaona, htjeli smo da napravimo prostor gdje roditelji i djeca neće biti odvojeni, gdje ćete imati svoju privatnost bez konobara i teta čuvalica i gdje će djeca moći stvarno da razvijaju svoje vještine i maštu, a ne samo da skaču.
Foto: @iedvin.photo i @iddavanmunster
Kasnije smo počeli da radimo i senzorne radionice za djecu, kao i različite radionice za trudnice, jer nam je uvijek bilo vizija da ćemo biti više od rođendaone – prostor koji će okupljati porodicu od prvog dana.
Kažu da je igraonica puna mašte i detalja te nešto što do sada nije postojalo u Sarajevu. Koliko je truda i vremena bilo potrebno da sve izgleda ovako kako izgleda danas? Da li ste inspiraciju tražili u inostranstvu, kroz lična iskustva ili je sve plod vaših zamisli?
Mi nismo ništa izmislile, ovakvi koncepti postoje u inostranstvu, ali mi smo to donijele u Sarajevo. Nas dvije smo zajedno osmislile cijeli koncept, od samog namještaja, pa do apsolutno svake igračke u našim kućicama. Iza toga stoje mjeseci pripreme i fizičkog posla.
Koliko je prošlo od otvaranja i kakvi su prvi dojmovi i rezultati?
Mi smo sada u osmom mjesecu poslovanja, i sva naša očekivanja su nadmašena. Najbitnije nam je da klijenti izlaze zadovoljni i da se redovno vraćaju.
Foto: @iedvin.photo i @iddavanmunster
Nakon ovog kratkog perioda možete li reći koja je, iz vašeg ugla, najveća razlika između rada u kompanijama i vođenja vlastitog biznisa?
Do sada, meni je najveća razlika to da kada radiš za sebe, nemaš slobodnog dana. Fizički ti to sebi možeš da omogućiš, ali glava je uvijek u poslu, bio ti u Maštogradu, na putovanju ili na planini.
Ali sa druge strane, jako je lijepo donositi vlastite odluke i u potpunosti biti kreator nečega.
Da li biste preporučili i drugima da se odvaže i pokrenu vlastiti biznis, i šta biste im savjetovali? Šta smatrate najvažnijim – ideju, tim, hrabrost ili nešto treće?
Ja ne mislim da je vođenje vlastitog biznisa za svakoga ili za svaku fazu života. Traži dosta odricanja, ali donosi neke druge pogodnosti i svako treba odvagati u svom životu da li je spreman na to u određenom trenutku.
Da li mislite da Sarajevo i Bosna i Hercegovina nude dovoljno prostora i podrške za mlade poduzetnike?
Mi nismo još uvijek imali podršku od države ili lokalne zajednice kao mlade žene poduzetnice, ali od naših klijenata itekako jesmo.
Imate li nekih ambicija za širenje poslovanja u narednim godinama?
Mi svoje poslovanje širimo od prvog dana, stalno uvodimo nove aktivnosti, pa vjerujem da nećemo stati sa tim.
