Narativi o “smrti keša” traju godinama, ali 2025. slika je nijansiranija: gotovina nigdje nije potpuno nestala, no u sve većem broju zemalja postaje sporedna – a digitalna plaćanja (kartice, mobilni novčanici i “instant” transferi) probijaju se kao prva opcija.
Globalno, broj bezgotovinskih plaćanja i dalje snažno raste, a naročito skaču “brzi” (instant) transferi i e-novac. Pregled tržišta bilježi kontinuirani pad korištenja gotovine kroz pokazatelje poput podizanja sa bankomata, uz ubrzan rast transfera i e-novca, piše BiznisInfo.ba.
U eurozoni se preferencije potrošača pomjeraju: 2024. je 55 posto građana izjavilo da u trgovini radije plaća karticama ili drugim bezgotovinskim sredstvima (22 posto preferira gotovinu), dok većina i dalje želi da gotovina ostane dostupna kao opcija.
U SAD-u, “Dnevnik načina plaćanja” Federalnih rezervi pokazuje da je udio gotovine 2024. pao na 14 posto svih transakcija, pri čemu kartice čine oko dvije trećine po broju plaćanja.
U kojoj smo fazi?
Zemlje s razvijenim real-time infrastrukturama i mobilnim novčanicima ušle su u zrelu fazu ekonomija sa malom upotrebom gotovine; druge su u tranziciji; a dio tržišta ostaje “keš-intenzivan”.
U eurozoni keš je i dalje najčešći način plaćanja po broju transakcija, ali mu udio ubrzano klizi (procjene ECB-a za 2024. govore o oko 52 posto transakcija u gotovini naspram 59 posto u 2022.).
Švedska je praktično “digital-first”, tek jedna od deset kupovina u prodavnici plaća se gotovinom, iako su vlasti zadržale naglasak na otpornosti i dostupnosti keša.
Najpopularniji kanali plaćanja danas
– Kartice (fizičke i “tokenizirane” u mobitelima) ostaju dominantne u trgovini i online. U SAD-u drže oko 2/3 plaćanja po broju; u eurozoni su prvi izbor u preferencijama.
– Mobilni novčanici i QR: Kina je masovno “mobile-first” (Alipay/WeChat Pay koriste stotine miliona ljudi; kombinovano preko 90 posto mobilnih plaćanja).
– Instant plaćanja: Pix je nacionalni fenomen u Brazilu (preko tri četvrtine stanovništva ga koristi; širi se na automatska plaćanja). Indija kroz UPI ruši rekorde. SAD širi FedNow (1.300-1.400 banaka su se priključile). EU je usvojila Regulativu o instant plaćanjima koja obavezuje banke da ih ponude 24/7.
Ko prednjači?
U procesu, generalno, prednjače nordijske zemlje (Švedska, Norveška): najmanji udio keša, visoka penetracija kartica i mobilnih rješenja; infrastruktura i zakonske mjere ipak čuvaju “cash fallback”.
Kina ima najdublju integraciju mobilnih novčanika u svakodnevicu (QR plaćanja, super-aplikacije). Indija i Brazil su globalni lideri real-time plaćanja (UPI, Pix) s ogromnim brojevima i snažnim utjecajem na finansijsku uključenost i troškove za trgovce.
Prednosti i mane digitalnih plaćanja
Glavne prednosti digitalnih plaćanja su udobnost i brzina (tap-to-pay, QR, instant), niži trošak za trgovce (naročito kod Pix/UPI), bolja evidencija i borba protiv sive ekonomije, finansijska uključenost (mobilni novac i real-time transferi otvaraju vrata bezbankovnim korisnicima). Primjeri Pix-a i UPI-ja pokazuju kako državne platforme mogu smanjiti naknade i proširiti doseg.
Ipak, proces sa sobom nosi i brojne izazove. To su prvenstveno privatnost i nadzor (svaki trag je digitalan), digitalna isključenost (stariji, ruralni, niskoprimajući), operativni rizik i otpornost (padovi mreža, kibernapadi – zato mnoge zemlje čuvaju keš kao rezervu), tržišna koncentracija i naknade (ovisnost o kartičnim mrežama/big tech platformama), te geopolitičke napetosti oko domaćih platnih mreža.
Švedska i Australija eksplicitno naglašavaju da keš mora ostati dostupan za krize.
Hoće li keš izumrijeti – i kada?
Kratak odgovor: ne uskoro. Iako je udio gotovine u mnogim zemljama pao na jednocifrene ili niske dvocifrene nivoe, većina stanovništva i dalje želi da keš postoji kao opcija – a pojedine vlade čak uvode obavezu njegovog prihvatanja u ključnim sektorima (npr. Australija od 1. januara 2026. za esencijalne usluge).
Prognoze velikih konsultantskih kuća govore da će pad trajati, ali ne linearno i ne svuda jednako; globalna upotreba keša je 2024. bila oko 80 posto nivoa iz 2019. i opada oko 4 posto godišnje.
Čak i u “najdigitalnijim” zemljama, gotovina ostaje strateška rezerva i socijalna sigurnosna mreža – pa je realnije očekivati lagano odumiranje nego potpun nestanak.
U praksi, “funkcionalna bezgotovinost” (gdje keš postoji, ali ga rijetko koristimo) mogla bi postati norma u mnogim razvijenim ekonomijama do kraja ove decenije, dok će globalno keš opstati i u 2030-im zbog strukture dohotka, infrastrukture i navika.
Dakle, digitalno plaćanje pobjeđuje u praktičnosti i cijeni; keš gubi tlo, ali ostaje ključan za otpornost i inkluziju. Umjesto “smrti keša”, izvjesniji je dugi zalazak: sve rjeđa upotreba, uz regulatornu zaštitu dostupnosti.
Preuzimanje teksta dozvoljeno uz obavezno navođenje izvora i postavljanje linka ka originalnom tekstu na BiznisInfo.ba
