Ekonomija propada, politika skida odgovornost sa sebe

0

Zvaničnici Federacije na početku pandemije najavili su veliku pomoć privredi, te kresanje potrošnje u javnom sektoru kako bi svi snosili dio tereta.

Piše: Goran Mrkić

Federalni premijer Fadil Novalić sredinom marta je najavio smanjenje plate od 10 posto državnim službenicima. U isto vrijeme, najavljen je fond pomoć privredi sa federalnog nivoa težak oko pola milijarde KM.

No, iako je privreda pretrpjela, i dalje trpi, žestoke posljedice, nijedno od ovo dvoje nije se realizovalo. Smanjenja plata administraciji nije bilo, a pomoć privredi bila je mnogo manja od najavljene i mora se reći da je prestala prebzo.

Već ranije je iz Vlade rečeno da sredstva namijenjena poduzetnicima neće biti u potpunosti potrošena.  No, predsjednik Udruženja poslodavaca FBiH Adnan Smailbegović otkrio je da je zapravo u te svrhe utrošeno svega oko 130 miliona KM.

Turizam bez konkretne pomoći

Razlog za to, naravno, nije činjenica da privreda nije pretrpjela štetu kakva je predviđena, već što je pomoć bila nedovoljna i obuhvatila mali broj kompanija.

Zanimljivo je da najteže pogođeni sektor – turizam – koji gubi milion KM dnevno, ni dalje nema nikakvu posebnu podršku vlasti u FBiH, npr. u vidu turističkih vaučera kakve su koristile vlade mnogih država.

Svi programi podrške vlasti privredi već su istekli i sada je ona prepuštena sama sebi, uprkos činjenici da je stanje u mnogim oblastima katastrofalno.

Stanje se dodatno pogoršava novim rastom slučajeva zaraze, ali vlasti ne namjeravaju uvoditi karantin jer, kako kažu, nemaju novca za novo subvencionisanje privrede.

Politika zapravo ovim samo skida odgovornost sa sebe. Naime, povećani broj slučajeva zaraze sa sobom svakako nosi probleme za privredu i pad prihoda. Npr, ljudi sada ponovo manje izlaze, kupuju, sjede u kafićima i restoranima, zbog novog širenja zaraze u EU pada bh. izvoz itd.

Pad prihoda i u narednoj godini

No, vlasti više ne neosjećaju nikakvu odgovornost da pomognu privredi jednostavno zato što uzrok pada prihoda sada nije odluka institucija (npr. zabrana rada kafića, frizerskih salona itd.). Privreda je sada prepuštena sama sebi a vlasti su odlučile da joj ne odmažu, npr. mjerama karantina, ali da joj i ne pomažu.

A da će kriza dugo trajati govori podatak da su vlasti Kantona Sarajevo predvidjele da će naredne, dakle 2021. godine budžetski prihodi biti čak 20 posto manji nego ove godine. Ukupno planirani prihodi KS za 2021. godinu iznose 795.420.595 KM ili 20,10% manje u odnosu na Budžet KS za 2020. godinu od oko milijardu maraka.

Zanimljivo je da se veliki pad očekuje od poreza na dobit i dohodak, što ukazuje da će privredna aktivnost biti mnogo slabija nego ove i prethodnih godina, te će biti više nezaposlenih.

Dakle, uprkos činjenici da su svjesni razornih, trajnih efekata po privredu i radnike, vlasti su uštedjele većinu planiranog novca za pomoć realnom sektoru.

Gubitak tržišta

Na kraju, treba još jednom ponoviti da su najave uspostave garancijskih fondova za podršku bankarskih kredita privredi nedovoljan potez, iako se predstavljaju kao ključna mjera oporavka. Preduzeća u BiH neće imati toliki problem likvinosti (dakle dobijanja kredita) koliko će imati problem smanjenih prihoda zbog pada tržišta.

Bankarsko kreditiranje privrede bit će ograničeno prvenstveno smanjenim kapacitetom privrede da apsorbuje te kredite, a ne manjom dostupnosti kredita ili visinom kamatnih stopa.

Primjera radi, ugostitelj koji nema gostiju, pa samim tim ni prihoda, ne može uzeti kredit i graditi novi hotel ili restoran jednostavno zato što investicija neće biti isplativa.

Vlada Federacije najavila i je i niz reformskih mjera, ali je sve to još mrtvo slovo na papiru i vjerovatno služi samo za zamazivanje očiju javnosti.

Dodajmo još i to da su ekonomske i socijalne teme sve manje zastupljene u medijima, a da ih većina političara više i ne spominje u javnim nastupima.

Sada je već svima jasno da iza udara ove krize ne slijedi brzi oporavak, već dugotrajna agonija, a glavni cilj politike je skrenuti pažnju javnosti na druge teme. 

Tekst je nastao u okviru projekta koji je finansiran od strane USAID-ovog Programa osnaživanja nezavisnih medija kojeg implementiraju CPCD i Otvorena mreža.