Na južnom obronku Ćusine, svega 10 minuta vožnje od centra Jajca, na području koje ima sjajne predispozicije za razvoj poljoprivrede, smještena je plantaža lješnjaka u vlasništvu mladog Filipa Bilića (27), koji je plantažu podigao zajedno sa svojim ocem.
Na plantaži malo manjoj od jednog hektara trenutno raste preko 500 lješnjaka sorti: istarski duguljasti, rimski i halski div. Vlasnik se odlučio da lješnjake uzgaja u obliku stabala, a konfiguracija terena je takva da se zbog nagnutog terena sjajno postiže provjetravanje i osunčanost plantaže.
Sada je ovaj obrađeni dio zemlje rijetkost na Ćusini, a valja napomenuti da je prijeratno stanovništvo obrađivalo skoro svaki komad zemlje, uspijevale su ovdje sve vrste voća, mnogobrojno povrće, sijala se pšenica, na livadama se čuvala stoka. Uslijed ratnih događanja selo ostaje bez većine stanovništva, a zemlja ostaje bez svojih obrađivača.
– Prije svega, glavna vodilja za podizanje jedne ovakve plantaže je bila ljubav prema prirodi i želja za angažmanom u rodnom kraju. U posao smo krenuli obiteljski, moj otac i ja smo odabrali jednu parcelu na kojoj smo prepoznali potencijal za uzgoj lješnjaka. Za lješnjake smo se odlučili jer je prirodni ambijent i sastav tla odgovarao za tu poljoprivrednu kulturu, a i u široj regiji su lješnjaci postali sve popularniji, objašnjava Bilić.
Sada su se stabla lješnjaka u dobrom mjeri oformila, još uvijek plantaža zahtjeva dosta vremena i rada kako bi u godinama koje dolaze dosegla puni kapacitet. Uz pravilno orezivanje, gnojenje i navodnjavanje kroz dvije do tri godine se nadam punom rodu, rekao je Bilić.
Uzgoj lješnjaka, nakon malina i smilja, postaje sve popularniji među stanovništvom u BiH Ljudi se za gajenje ove voćne vrste odlučuju zbog sve veće potražnje. Podneblje u kojem se nalazi Bosna i Hercegovina idealno za ovu kulturu, ulaganja su minimalna i samim tim lješnjak je lakše uzgojiti nego brojne druge voćne kulture
– U zadnjem desetljeću se puno ljudi odlučilo za uzgoj lješnjaka, razlog za to je stabilna cijena i konstantan rast potražnje, a velika prednost lješnjaka je što se plodovi ne moraju odmah plasirati na tržište nego se mogu čuvati do godine dana bez da izgube na kvaliteti. Treba napomenuti da se prvi rod čeka nešto duže, a tek od sedme godine se može očekivati određeni povrat investicije, priča nam on.
Prilikom sadnje lješnjaka, nisam imao poseban plan za plasman plodova. Tek nakon nekog vremena sam istražio mogućnosti i shvatio da bi proizvodnja ulja od domaćih lješnjaka bila dobra ideja. Da sve ne ostane samo na ideji, uz podršku Općine Jajce, kupujemo strojeve za obradu lješnjaka i presu za proizvodnju ulja te nakon prvih probnih količina dalo se zaključiti da su naši lješnjaci odlična sirovina za ulje, kazao nam je Bilić.
Lješnjakovo ulje upotrebljava se u kozmetičkoj industriji i visokoj gastronomiji i iznimno se dobro plaća. Osim toga i brašno od lješnjaka je jako zdravo i korisno. Mnogi ljudi nastoje unositi što manje glutena pa takva, bezglutenska brašna dobivaju na cijeni.
– Mišljenja sam da postoji veliki potencijal za lješnjakovo ulje na domaćem tržištu, uz kontrolirane sirovine i kontroliranu proizvodnju, ulje može naći kupce i na domaćem i na inozemnom tržištu. Lješnjakovo ulje i njegova svojstva su poprilično nepoznati kod nas. Ulje se koristi u prirodnoj kozmetici, prvenstveno za njegu kože i kose, bogato je proteinima i omega-3 masnim kiselinama, vitaminima, nerijetka je njegova primjena i u egzotičnom kulinarstvu. Kao nus proizvodi lješnjakovog ulja dobiju se lješnjakovo brašno i maslac, koji su također proizvodi koji se sve više traže, posebno brašno jer je po svom sastavu bezglutensko, rekao je.
Bilić smatra da naša država ne treba zasnivati svoju strategiju na masovnosti, već na ekskluzivnosti baziranoj na kvalitetu proizvoda i prepoznatljivosti brenda.
– Mišljenja sam da bi državna strategija poljoprivredne, a i svake druge proizvodnje trebala biti bazirana kvaliteti i ekskluzivnosti proizvoda. Veliki dio države raspolaže ograničenim prostornim resursima te bi apsurdna stvar bila da se mi natječemo u masovnoj proizvodnji s drugim državama. Konkretno, u uzgoju lješnjaka Bosna i Hercegovina nema nikakvu šansu da pobijedi u tržišnoj utakmici sa Turskom, Italijom i drugim zemljama. Naša prilika je kontrolirani ekološki uzgoj, obiteljske plantaže koje bi se s vremenom povezivale u lanac uzgajivača. Tako bi osigurali da potencijalni kupci naših lješnjaka budu sigurni da konzumiraju kvalitetan plod koji je uzgojen s ljubavlju. istakao je Filip.
Održiva poljoprivreda ima budućnost u BiH i taj se potencijal treba iskoristiti. Bilić je mišljenja, da poticaji moraju doći u prave ruke, jer svjedoci smo da oni uvijek odlaze na “krive” adrese.
– Poljoprivreda u našoj državi sigurno ima budućnost, sada je do državnih i lokalnih institucija da kroz potrebne reforme pomogne građanima da ta budućnost bude svijetla. Poticaji moraju početi dolaziti na pravu adresu, država mora prepoznati koje su kulture isplative za uzgoj. Bitan faktor u osiguravanju svijetle budućnosti je i zaštita malih poljoprivrednih proizvođača koji su u prošlosti znali imati jako loša iskustva s velikim proizvođačima i otkupljivačima, zaključio je Filip Bilić za kraj našeg razgovora.