Iako se rijetko otvoreno govori, energetska realnost Srbije danas je vrlo jasna: snabdijevanje naftom u potpunosti zavisi od jedne hrvatske kompanije. Riječ je o JANAF-u, državnoj firmi iz Hrvatske koja upravlja ključnim naftovodom preko kojeg Srbija uvozi sirovu naftu.
Bez tog pravca, Srbija ne bi mogla nesmetano snabdijevati domaće tržište gorivom.
Zašto Srbija zavisi od JANAF-a
Srbija nema izlaz na more, niti alternativni veliki naftovod kojim bi mogla uvoziti naftu u potrebnim količinama. Jedini stabilan i infrastrukturno razvijen pravac ide iz luke Omišalj na Krku, preko JANAF-ovog naftovoda, do Rafinerije Pančevo, kojom upravlja NIS.
Ta rafinerija proizvodi najveći dio goriva koje se troši u Srbiji – benzin, dizel i ostale derivate ključne za privredu, saobraćaj i svakodnevni život. Drugim riječima, ako bi taj pravac bio ugrožen, tržište goriva u Srbiji bi se suočilo s ozbiljnim problemima.
Zbog sankcija Rusiji i činjenice da je NIS većinski u ruskom vlasništvu, ova zavisnost posljednjih godina dobija i snažnu geopolitičku dimenziju.
Srbija traži izlaz iz zavisnosti
U tom kontekstu, vijest objavljena prije nekoliko dana dobija poseban značaj. Transnafta Pančevo raspisala je tender za izgradnju novog naftovoda od granice s Mađarskom do Novog Sada.
Riječ je o projektu koji se i u samoj tenderskoj dokumentaciji opisuje kao nacionalni interes, jer bi omogućio:
-
diverzifikaciju uvoznih pravaca
-
smanjenje zavisnosti od jednog tranzitnog puta
-
sigurnije snabdijevanje domaćeg tržišta
Novi naftovod bi se povezivao s mađarskim sistemom, a time i s velikim evropskim pravcem Družba, kojim se snabdijeva značajan dio kontinenta.
Naftovod bi na teritoriji Srbije bio dug oko 113 kilometara, sa kapacitetom od 5,5 miliona tona godišnje, a ranije procjene vrijednosti projekta išle su i do 157 miliona eura.
Iako se završna tačka planira u Novom Sadu, nafta bi se dalje postojećim sistemom mogla transportovati i do Pančeva, što znači da bi rafinerija dobila alternativni ulaz nafte.
Gdje u priču ulazi MOL
Dodatnu dimenziju cijeloj priči daje činjenica da je MOL Group u procesu preuzimanja NIS-a. Ako bi mađarska energetska kompanija postala vlasnik ključne srbijanske naftne firme, interes za izgradnju novog naftovoda preko Mađarske bio bi još snažniji.
– PROČITAJTE JOŠ – INA, Energopetrol i NIS pod jednim krovom: Nastaje regionalni div
U tom scenariju:
-
Mađarska dobija direktan poslovni interes u snabdijevanju Srbije
-
Srbija dobija pravac uvoza koji je u potpunosti unutar EU infrastrukture
-
zavisnost od JANAF-a se smanjuje, iako on ostaje važan
Drugim riječima, naftovod Mađarska–Srbija prestaje biti samo državni projekat i postaje strateška regionalna investicija.
Šta to znači u praksi
JANAF će još godinama ostati ključna karika u snabdijevanju Srbije. Međutim, pokretanjem projekta novog naftovoda i mogućim ulaskom MOL-a u vlasništvo NIS-a, Srbija po prvi put nakon decenija stvara realnu alternativu.
To ne znači prekid saradnje s Hrvatskom, ali znači smanjenje energetske ranjivosti i jačanje pregovaračke pozicije države.
U energetici, alternativa često znači sigurnost – a Srbija je upravo započela proces kojim tu sigurnost pokušava osigurati.
Preuzimanje teksta dozvoljeno uz obavezno navođenje izvora i postavljanje linka ka originalnom tekstu na BiznisInfo.ba